Piše: Ivana Perković Rosan
Izložba Trešnjevačke igračice – crtice iz sportske povijesti kvarta, koju autorski potpisuju Ivana Perić, Ana Kutleša i Dunja Kučinac, priča priču ne samo o sportašicama već i o svim onim ženama koje su svojim radom sudjelovale u napretku ženskog sporta na Trešnjevci. Kroz tri panela, koja su u sklopu izložbe postavljena na Jarunu, vidljive su i nekadašnje nepravde, a jedan od ciljeva izložbe jest i dotaknuti se brojnih današnjih nepravdi u ženskom sportu te općenito anomalija u društvu poput brojnih školskih i kvartovskih igrališta koja propadaju. O samoj izložbi, ali i o položaju žena kao i njihovim drugim brojnim kulturnim projektima razgovarale smo s Dunjom Kučinac, kustosicom, novinarkom i članicom kolektiva BLOK – Lokalna baza za osvježavanje kulture.
Izložba se može besplatno pogledati u Novoj BAZI (Nova cesta 66) do 8. lipnja.
Kako nam je ispričala Dunja Kučinac, s istraživanjem povijesti ženskog sporta na Trešnjevci BLOK je krenuo 2022. godine, a glavna istraživačica je njihova suradnica, novinarka Ivana Perić.
‘Od početka smo pažnju pridavale ne samo najuspješnijim prvakinjama, nego i ženama koje su u trešnjevačkom sportu sudjelovale na različite načine – od amaterki i rekreativki, preko učenica na satovima tjelesnog odgoja, novinarki i trenerica pa do pozadinskih radnica u sportskim klubovima i za veš mašinama u kojima su se prali dresovi. Prva faza istraživanja prošlog je proljeća rezultirala turom ključnim lokacijama sportske kvartovske infrastrukture te dvama muralima umjetnice i ilustratorice Ene Jurov. Nakon toga, nastavile smo zajednički rad na pripremi izložbe. Osim Perić, Jurov, mojih kolegica kustosice Ane Kutleša i asistentice produkcije Maje Blažević iz BLOK-a i mene, na izložbi su radile i dizajnerice postava Petra Milički i Katarina Perić. Tu su još i tehničar William Linn i fotograf Luka Pešun, ali možemo reći da je većinu izložbe iznijelo sedam žena. Proces je bio dug i kompleksan – Ivana Perić je istražila većinu sadržaja i obavila niz intervjua sa sportašicama i sportskim radnicima, Kutleša, ona i ja smo zajedno istraživale fundus Hrvatskog športskog muzeja, Hrvatskog školskog muzeja i Muzeja grada Zagreba, raznorodnu literaturu i naš virtualni fundus Muzeja susjedstva Trešnjevka te sve okupile i strukturirale u narativnu liniju izložbe, Jurov je svojim ilustracijama i stripovima izložbi dala prepoznatljiv identitet i duhovitu oštricu, a Milički i Katarina Perić su gomilu materijala i informacija organizirale ne samo na pregledan, nego i vrlo lijep način, istaknula je Kučinac.
Foto: Luka Pešun
Pripremajući se za izložbu Ivana Perić razgovarala je, između ostalog, i s bivšim hrvatskim košarkašicama Mirom Bjedov i Jasnom Pepeunik koje su 1980. bile na tronu europske košarke, točnije bile su s Montingom pobjednice europskog Kupa.
‘Bjedov i Pepeunik prisjetile su se Montingovih sportskih uspjeha, ali su se osvrnule i na brojne druga aspekte svojih trešnjevačkih košarkaških dana: od klupskog druženja i kvartovske socijalizacije, putovanja, bitne uloge trenera Marijana Pasarića koji ih je doveo u klub, preko popularnih ‘starki’ u kojima se nekada igralo, pa sve do radnika u sportskoj dvorani Kutija šibica koji su im iz pozadine omogućavali da ondje treniraju, pobjeđuju, ali se i osjećaju kao u svom drugom domu. Ništa manje bitno, Bjedov i Pepeunik osvrnule su se i na činjenicu da se danas, iz perspektive institucionalnog i medijskog mainstreama, osjećaju zaboravljeno. Dijelom je to radi općenitog zanemarivanja ženskog sporta, dijelom zbog toga što se, kažu, sve prije devedesetih nastoji izbrisati i potisnuti. Svejedno, Bjedov i Pepeunik i danas sa žarom govore o košarci. Iskreno se nadamo da će obje, kao i druge bivše i sadašnje trešnjevačke košarkašice, ali i sportske radnice i navijačice, uspjeti svratiti i pogledati izložbu. Na otvorenju nam se, primjerice, pridružila bivša trešnjevačka košarkašica Kaćuša Buljan, čija se fotografija iz mlađih dana nalazi i na zidu galerije. Jako se veselimo mišljenju nje i njenih bivših kolegica s terena. Voljeli bismo, naravno, da izložbu posjete i mlađe generacije. Zbog toga, između ostaloga, organiziramo i vodstva za trešnjevačke srednjoškolce’, istaknula je.
Foto: Luka Pešun
Važno je spomenuti i da će tijekom trajanja izložbe na RSC Jarunu biti privremeno postavljena tri panela na kojima su svoje mjesto dobile sportašica Zdenka Kunštek, prva učiteljica gimnastike u Hrvatskoj Ivana Hirschmann te radnica NK Trešnjevka Julka Prpić.
‘Paneli su postavljeni od 4. do 18. svibnja. Njima smo se naslonile i referirale na obližnju Aleju velikana hrvatskog sporta, u kojoj su od 133 panela samo njih 34 posvećena ženama. Osim što smo na ta dva tjedna odlučili brojčano “pojačati” Aleju te jarunskim rekreativkama i šetačima ponuditi manje poznate informacije o ženskom doprinosu povijesti domaćeg sporta, potrudile smo se i proširiti način na koji se javno govori o sportskim zaslugama. Kod prve učiteljice gimnastike Ivane Hirschmann, tako, nismo izostavile podatak da je ubijena u Auschwitzu. Panel hazenašice i nogometašice Zdenke Kunštek kazuje nam da je, dok je ona nogometu podučavala dječake, kasnije poznate nogometaše, ženama profesionalno igranje nogometa bilo zabranjeno. Priča o Julki Prpić, pozadinskoj radnici NK Trešnjevka koja je 1950-ih prala dresove i pripremala sendviče i čaj za igrače ukazuje nam na nevidljivi ženski rad bez kojeg ne bi bilo ni sportskih uspjeha. Više informacija o ovim i brojnim drugim ženama posjetitelje čeka na izložbi u Novoj BAZI, koja je otvorena do 8. lipnja’, dodala je.
Foto: Luka Pešun
Zanimljivo je i da je Muzej susjedstva Trešnjevka Udruga Blok pokrenula 2018. godine, a sami stanovnici i stanovnice ovog kvarta mogu sudjelovati u stvaranju fundusa donošenjem starih fotografija i povijesnih predmeta.
‘Muzej susjedstva Trešnjevka naš je dugoročni projekt. Obuhvaća dva glavna segmenta – jedan je virtualni fundus na webu u kojem je trenutno više od 530 predmeta koji svjedoče o povijesti Trešnjevke, a njihov broj neprekidno raste. Skoro sve te predmete donijeli su trešnjevački bivši i sadašnji stanovnici i stanovnice, radnici i radnice, umirovljenici, sportašice, učenice i drugi koje je život u nekom trenutku vezao za ovaj zagrebački kvart. Predmeti su raspoređeni u šest tematskih zbirki: Crvena Trešnjevka, kultura, urbanizacija, rad, sport i odgoj i obrazovanje. Na izgradnji ove zbirke godinama surađujemo s povjesničarima, povjesničarkama umjetnosti, muzeologinjama, etnolozima i drugima koji pomažu da se pojedinačne uspomene i osobne povijesti spoje i stave u širi zajednički kontekst. Nadamo se da će izložba “Trešnjevačke igračice” motivirati bivše sportašice, sportaše, sportske radnike i publiku da nam donesu vlastite uspomene i pomoći našoj sportskoj zbirci da značajno naraste ove godine, osobito njen dio koji se tiče ženskog doprinosa. Ovim bih putem pozvala čitateljice i čitatelje da svoje uspomene donesu u Novu BAZU u utorak 28.5. između 16 i 20h. Čekat ćemo ih sa skenerom, profesionalnim fotografom i dobrom voljom za razgovor, a usput mogu pogledati i izložbu’, rekla je Kučinac.
Uz izložbu, Udruga Blok sprema i niz drugih događanja, od besplatnih kino projekcija, radionica, izložbi tako da imaju pune ruke posla.
‘Osim fundusa, najvažniji dio Muzeja susjedstva Trešnjevka je bogati cjelogodišnji kulturno-umjetnički program koji obuhvaća istraživanja, izložbe, kvartovske ture, intervencije u javnom prostoru, radionice, glazbene izvedbe, filmske projekcije. Prvo što nas čeka su tri besplatne kino projekcije na otvorenom, u lipnju i srpnju: već tradicionalna na Trešnjevačkom placu, a po prvi puta i iza otvorenih bazena Mladost i na Munjarskom putu. Upravo završavamo i radionicu “Papir koji liječi: kolaži i riječi” čiji će polaznici svoje radove zajedno s voditeljicama Oljom Savičević Ivančević i Boženom Končić Badurina predstaviti u ponedjeljak 20.5. u Novoj BAZI (Nova cesta 66) u 19 sati. Do kraja godine otvorit ćemo izložbu Dom zdravlja fotografa Marka Ercegovića i novinara Igora Lasića, a bavimo se i istraživanjem trešnjevačke željeznice i pripremom nove umjetničke produkcije u suradnji s njemačkim kolektivom Ligna. Bavit ćemo se i trešnjevačkom glazbom – u partnerstvu s Tehničkim muzejem Nikola Tesla uskoro krećemo s pripremom izložbe o naslijeđu trešnjevačkog elektronskog muzičara Saniboja Žugića. Ključna suradnica u tom zadatku nam je njegova kćerka, zaposlenica Instituta za etnologiju i folkloristiku i glazbenica Anamarija Žugić. Uz izložbu ćemo organizirati i popratni program: radionice i svirke uživo. Pripremamo i drugo izdanje u Biblioteci MST koje se tematski veže uz izložbu “Jadrankin prvi život” Božene Končić Badurina. Centralni lik te izložbe, a uskoro i knjige je trešnjevačka radnica, sindikalistica i naša susjeda Jadranka Klekar čiji nas život podsjeća na važnost sindikalne i feminističke borbe. Knjiga će, osim crteža Končić Badurine, donijeti tekst Olje Savičević Ivančević’, istaknula je.
Foto: Luka Pešun
I za kraj, nismo propustili priupitati Dunju Kučinac, koja se bavi i novinarstvom, o položaju žena u novinarstvu. Istaknula je kako iako baš nije imala lošeg iskustva da je ipak primjetila kako se muškarcima često prepuštaju komentatorski formati i kolumne, a ženama terenski rad.
‘Kao da je jednima dovoljno da misle, a druge se, da bi se priznalo da nešto suvislo mogu iznijeti, ipak trebaju potruditi naći barem pet sugovornika i sugovornica. Sada malo generaliziram i karikiram i svakako ima puno časnih iznimaka, ali vjerujem da bi se dio kolegica složio da se moraju puno više dokazivati i raditi da bi ih se pustilo rame uz rame kolegama’, rekla je dodavši kako je sportsko novinarstvo zasebna priča.
‘Ono na što se mogu kratko osvrnuti, barem na temelju iskustva rada na ovoj izložbi, je to da je sportsko novinarstvo i dalje dominantno muški teren. Mislim da to može zaključiti i netko poput mene, tko nije veliki sportski fan niti redovni čitatelj sportskih rubrika. O tome je više puta pisala i naša Ivana Perić. Vjerujem da i ona, što kao žena što kao novinarka mlađe generacije, krećući se novinarskim sportskim terenima i probijajući prostor za sebe i druge kolegice koje bi se možda htjele odvažiti pisati o sportu, mora koristiti barem duplo više mišića i duplo više informacija i materijala od svojih muških kolega da bi ju se uopće čulo, doživjelo i registriralo kao sportsku novinarku. Zanimljivo je, također, što su izložbu do sada kritički medijski popratile primarno žene novinarke. Mogao bi se steći dojam da muškarci vide pitanje ženskog doprinosa sportu, ali i svih okolnosti koje su ga često priječile ili zatirale, kao nešto što ima zanimati ipak primarno – žene. Mislim da je to problematično i čekam prvi osvrt na izložbu iz pera nekog sportskog novinara’, zaključila je.
