Dani žena na 30. Danima hrvatskog filma

2021-09-12T19:54:35+00:0012. rujna 2021.|Kultura|

Piše: Nikolina Blažanović

Ovogodišnji 30. Dani hrvatskog filma održavaju se od 12. do 16. rujna u Kinu Tuškanac. Dio programa su i „Dani žena“ posvećeni autoricama čiji su filmovi u proteklih 30 godina dobili nagrade DHF-a.

Organizatori festivala zamolili su Dragana Juraka, filmskog kritičara i jednog od selektora, da naglasi nešto novo što je trideset godina DHF-a iznjedrilo u Hrvatskoj. Njegov odgovor je bio – redateljice.

„Bez namjere da diskriminiramo bilo koga, a ponajmanje sve one filmaše muškoga roda koji su, još uvijek brojčano dominantni, proteklih trideset godina podjednako doprinosili poboljšanju krvne slike domaće kinematografije, sljedeće stranice kataloga i jedan retrospektivni program posvećujemo njihovim kolegicama – redateljicama, odnosno tom novom fenomenu hrvatske kinematografije. On u svakom slučaju nije endemska, već globalna pojava, samo smo mi u tom pogledu možda kaskali za svijetom, pa ga tek odnedavno primjećujemo“, objašnjavaju iz DHF-a.

Gotovo polovicu filmova Festivala su režirale redateljice, a posljednjih godina su sve uspješnije i na međunarodnim festivalima. Tako je na ovogodišnjem DHF-u moguće pogledati dvanaest filmova redateljica.

Blue Helmet“ dokumentarni je film pokojne redateljice Jelene Rajković iz 1993. godine. Njezin studentski film o „plavim kacigama“ tijekom Domovinskog rata privukao je veliku pozornost na DHF-u, a nakon redateljičine smrti je i nagrada za mlade redateljice/e dobila ime “Jelena Rajković”. Još je jedno zanimljivo ime iz 90-ih. Redateljica Nicole Hewitt po povratku iz Londona počela je stvarati filmove u stop-animaciji. Najnagrađivaniji i najuspješniji je „In/Dividu“ iz 1999. godine za koji je dobila nagradu Hrvatskog društva filmskih kritičara za najbolji animirani film.

Biljana Čakić redateljica je filma „Dečko kojem se žurilo“ iz 2001. godine. U filmu progovara o bratu nestalom za vrijeme rata, a nagrađena je Grand prix-om i nagradom za najbolju režiju te Oktavijanom za najbolji srednjometražni dokumentarni film. Iste godine je Oktavijanom za najbolji dokumentarni film nagrađena i Rada Šešić za svoj film „In whitest solitude“. Svojim filmom pokazuje bijeg u prošlost kroz koreografiju plesačice u sobi punoj obiteljske ostavštine.

Nagradu za najbolju režiju i najbolju debitanticu te nagradu Oktavijan za srednjometražni dokumentarni film 2003. godine dobila je Tanja Miličić za film „Patchwork“. U filmu prikazuje život i razmišljanja svoje obitelji u Istri i ruralnoj Srbiji nakon raspada Jugoslavije. Kratki igrani film iz 2007. godine Snježane Tribuson pod nazivom „Tri ljubavne priče“ dobio je Oktavijana za najbolji kratki igrani film. Film prikazuje tri žene koje zlostavljaju partneri. Jednu suprug zaključava u kući, druga je u zatvoru jer je svome zlostavljaču odsjekla ruku, a treća govori kako je napokon mirna jer je njezin suprug doživio moždani udar.

Životnu priču bivše pornografske glumice iz Kaštela ispričala je Dana Budisavljević u svom dokumentarnom filmu „Sve pet!“ za koji je dobila Grand prix 2004. godine. Redateljica Tanja Golić nagradu Oktavijan dobila je dva puta. Jedan je dobila za svoj kratki igrani film „Nije da znam, nego je tako“ 2006. godine koji je nagradu stručnog žirija dijelio s njezinim dokumentarcem „Čekajte, čekajte“. Te 2006. godine je Grand prix, nagradu za montažu i Oktavijan za dokumentarni film dobila Ivona Juka za film „Što sa sobom preko dana“. U njemu prikazuje portrete trojice osuđenika iz Lepoglave koji pripremaju predstavu „San ivanjske noći“ koju će izvesti u zatvoru.

RučakAne Hušman eksperimentalni je film iz 2008. godine koji se bavi običajima za vrijeme jela. Za njega je nagrađena Grand Prix-om, Oktavijanom za eksperimentalni film i nagradom publike. Oktavijan za kratki igrani film i nagradu „Jelene Rajković“ za redatelje do 30 godina starosti 2012. godina dobila je Hana Jušić za svoj kratki igrani film „Mušice, krpelji i pčele“. U njemu prikazuje sukobe iluzija i strasti dviju sestara. Prva dobitnica Grad prixa, Katarina Zrinka Matijević, 2016. godine dobila je Oktavijana za svoj dokumentarni film „Iza lica zrcala“ u kojem se suočava s vlastitim životom u Lici.

Svi ovi filmovi dostupni su na on-line platformi do 23. rujna.

Stranica koristi web kolačiće Više informacija Prihvaćam
Koristimo kolačiće! To znači da korištenjem ove web stranice pristajete na uporabu tih datoteka i koristite sve funkcionalnosti podržane tom tehnologijom. Molimo vas da prihvatite uvjete korištenja.