Tradicionalna godišnja smotra najboljih domaćih filmova kratkog i srednjeg metra svih rodova, 28. Dani hrvatskog filma, započela je dodjelom nagrada Oktavijan i Vladimir Vuković za životno djelo redatelju Bogdanu Žižiću i filmskom kritičaru Aldu Paquoli.

Bogdan Žižić je tijekom pet i pol desetljeća rada postao jedan od najplodnijih domaćih autora dokumentarnih i kratkometražnih filmova te dobitnik brojnih vrijednih nagrada u zemlji i inozemstvu.

Prilikom primanja nagrade Oktavijan, na platou zagrebačkog Kina Tuškanac, podsjetio je da je točno tu, gdje se danas održava većina programa Dana hrvatskog filma, nekada bila smještena prva lomača za vještice. Tom prigodom spomenuo je i ime posljednje žrtve lova na vještice – Bare Bedeković.

Na ovom su festivalu podjednako zastupljene sve generacije, i starija i srednja i već afirmirani autori, kao i oni mladi i mlađi koji se tek afirmiraju i koji upravo na ovom festivalu rade prve korake u prezentaciji publici – istaknuo je umjetnički ravnatelj festivala Josip Grozdanić ispred organizatora, Hrvatskog društva filmskih kritičara.

Ovdje nije posebno spomenuta jednaka spolna zastupljenost jer se to u suvremenom društvu valjda podrazumijeva. I uistinu je tako, barem što se tiče ovog filmskog festivala.

Od ukupno 246 prijavljenih filmova 106 je odabrano u natjecateljski program. U svim kategorijama; animirani, eksperimentalni, dokumentarni, igrani film te namjenski i glazbeni video zastupljenost redateljica i redatelja je prilično uravnotežena. Također, što je jako važno, članovi žirija su u jednakom omjeru mušarci i žene.

Visokobudžetni filmovi bez ženske redateljske palice

No ne zaboravimo, ovaj festival ne uključuje kategoriju dugometražnog igranog filma za čiju je produkciju potrebno puno više novca. Analiza koju je provela Katarina Zrinka Matijević i koja se odnosila isključivo na dugometražne igrane filmove s kino distribucijom pokazala je da su žene u ovoj kategoriji kao članice žirija, redateljice filmova u konkurenciji i dobitnice nagrada rijetkost u Europi, a u Hrvatskoj još i rjeđe.

Između muške i ženske redateljske perspektive postoje razlike, redateljice drugačije predstavljaju ženske i muške likove, a pored toga u filmovima se kroz uloge više bave drugim ženama. Zbog ovoga je izuzetno važna zastupljenost oba spola u natjecateljskom programu festivala.