Piše: Antonija Dujmović

„Zadnje dvije – tri godine primjećujemo porast broja žena starije dobi koje se nakon 30, 35, 40 pa i više godina braka odluče potražiti pomoć u sigurnoj kući jer više ne mogu trpjeti. Zdravlje im je narušeno kako tjelesno tako i psihičko. Imali smo žene u dobi od 50 do 77 godina života“ – priča nam Ljiljana Karlović, voditeljica Kuće za žrtve obiteljskog nasilja Caritasa Zagrebačke nadbiskupije.

Na smještaj žene i djeca dolaze preko nadležnih Centara za socijalnu skrb ili policije. Kapacitet Kuće je 19 osoba i često su puni pa moraju i odbijati jer nemaju gdje smjestiti sve tražiteljice pomoći.

„Od siječnja ove godine pa do danas imali smo 103 odbijenice, nismo ih mogli primiti na smještaj. U takvim slučajevima onda se traži smještaj u drugim Kućama ili skloništima koje imaju mjesta“ – kaže voditeljica Kuće.

Pomoć traže visokoobrazovane ali i nepismene žene

Caritas Zagrebačke nadbiskupije je u ožujku 2008. otvorio Kuću za žrtve obiteljskog nasilja. Kuća kao ustanova postoji od 1993. u koju su se do 2008. smještavale socijalno ugrožene žene s djecom, izbjeglice ili prognanice s djecom, žene koje su bježale od alkoholiziranih muževa i sl. Od ožujka 2008. pa do danas zbrinuli su i zaštitili 476 osoba koje su bile izložene različitim oblicima obiteljskog nasilja.

Kako nasilje ne poznaje životnu dob tako niti obrazovanje ili zanimanje, dolaze im visokoobrazovane žene ali i one nepismene, kućanice, radnice, nezaposlene – kažu, svima se nastoji pomoći koliko se može.

„U našu Kuću primamo sve žene iz cijele Hrvatske, nama nije važno otkud dolazi, koliko godina ima, koje je boje kože ili vjere, nacionalnosti, koji jezik govori… nama je važno pomoći u trenutku kad je ženi život ugrožen“- kazuje voditeljica Karlović.

Već petu godinu Caritas Zagrebačke nadbiskupije provodi projekte koje financira Zagrebačka županija. Projekti su vezani za osposobljavanje žena kako bi bile zapošljive na tržištu rada, a obuhvaćaju i rad na sebi i jačanju svojih kapaciteta.

Razvoj samopoštovanja i jačanje roditeljskih kompetencija

Posljednji u nizu je projekt “ONA – osnaži se, napreduj i aktiviraj“ koji se provodi od svibnja i trenutno je u svojoj završnoj fazi. Projekt obuhvaća radionice kojima se jača samopoštovanje, roditeljske kompetencije i osnovna informatička pismenost. Kroz radionice je prošlo 18 korisnica, a na edukaciju za korištenje računala ide 5 korisnica.

Voditeljice radionica su psihologinja i teologinja iz Caritasovog obiteljskog savjetovališta, a edukacija za rad na računalu provodi se preko Pučkog otvorenog učilišta.

„Već na početku programa korisnice su jako motivirane i usmjerene na pozitivne resurse – što sve one mogu vezano uz proživljenu traumu“, primjećuje psihologinja Tanja Kuprešak i dodaje da je kod nekih korisnica izražena motiviranost za razvoj duhovnog aspekta života. Na radionicama se nastoje ostvariti dva temeljna cilja – razvoj samopoštovanja i jačanje roditeljskih kompetencija.

„Zbog traumatskih iskustava slika o sebi i samopoštovanje ozbiljno im je narušeno. Projektom se nastoji razviti zdrava i pozitivna slika o sebi, razviti samopouzdanje i otpornost te lakša prilagodba na sve životne okolnosti“, ističe psihologinja Kuprešak.

Iskustva korisnica programa ONA – osnaži se, napreduj i aktiviraj

Polaznice radionica posebno naglašavaju da su postale smirenije, opuštenije i da se više ne boje izraziti svoje mišljenje.

„Jako važno u ovom programu je da stekneš samopouzdanje, dobiješ korisne savjete za cijeli život, bar te netko pozorno sasluša bez osuđivanja, a i ti naučiš razumjeti ostale, razgovarati u grupi, prenijeti drugima svoje osjećaje… najvažnije mi je da sam ovdje stekla dobro mišljenje o sebi. “ S.F.

„Važnim smatram ohrabrenje za budući život. Osjetila sam da moram krenuti dalje, da sam smjela, hrabra“- ističe J.T. koja naglašava i duhovni aspekt, a posebno korisnim u programu drži sve vezano uz odgoj i roditeljstvo.

Kako su većina korisnica ujedno i majke radionicama se nastoje osnažiti njihove roditeljske kompetencije. Teme koje prolaze su kako se nositi s novonastalom roditeljskom situacijom, kako biti stabilan i privržen roditelj koji pruža podršku i sigurnost…

„Meni je ovo pomoglo da shvatim svoje pogreške i da poradim na tome da budem bolja osoba sebi i svojoj djeci.“ S.V.

Promjene i u fizičkom smislu – od zapuštenosti do uređivanja

Psihologinja Kuprešak kod polaznica posebno ističe promjenu negativnog obrasca mišljenja i ponašanja kroz usvajanje konstruktivnih stavova „ ja mogu, želim i hoću“. Ova unutarnja promjena odražava se i na vanjski izgled.

„Također se uočava veći stupanj brige o sebi i o svom tijelu – od zapuštenosti do uređivanja“ ističe psihologinja.

Uslijed pozitivnih promjena koje su osjetile ove žene vrlo odlučno odgovaraju na pitanje što bi temeljem osobnog iskustva savjetovale ženama koje se nađu u sličnim situacijama kao i one:

„Ženama bih savjetovala da ako mogu ići na ovakav program, neka idu. Voditeljice programa su jako razumne, suosjećajne, potiču pozitivnu stranu, a savjeti koje daju jako pomognu za daljnji život.“ S.F.

„Ženama bih savjetovala da ne trpe nasilje, podcjenjivanja i vrijeđanja. Bolje je kada mi to same odlučimo prekinuti jer onako samo ispaštamo, a najviše djeca.“ S.V.

„Savjetovala bih da nikada i od nikoga ne trpe nasilje i zlostavljanja jer uvijek postoji ono bolje.“ J.T