Piše: Nikolina Blažanović
Na Autonomnom festivalu žena koji je nedavno održan u Novom Sadu, jednoj od tri ovogodišnje Europske prijestolnice kulture, rasprodane su sve – bube. Naime, upravo bube zaštitni su znak AFŽ-a, a više o njima rekle su nam Marina Andrin (Marinush), grafička dizajnerica koja primarno radi s plastelinom, i Mina Miladinović (Koko Daš), arhitektica i kazališna scenografkinja.
„Priča o bubi – leptirici je krenula pre tri godine, u momentu traganja za vizuelnim identitetom i simbolom koji će predstaviti i lepo zaokružiti ideju festivala. Ispostavilo se i da će zaintrigirati, što je još bolje“, pojašnjava nam Andrin ideju o bubi kao zaštitnom znaku AFŽ-a.
Kaže kako one pričaju priču o neprilagođenosti, obrambenim mehanizmima i borbi sa strahovima koje svi imamo, svjesno ili nesvjesno. „Žude da nam kažu nešto još o lepoti i snazi autentičnosti i o tome kako su tu da bi osvestile odbacivanje kalupa i ustaljenih tesnih normi i pomogle nam da prihvatimo sopstvene nesavršenosti. Za nas one su tek početak, novo poglavlje u zajedničkom stvaralaštvu, simbol otpornosti i kolektivnosti i zato nam je drago da ste sve to već prepoznali i zavoleli“, dodaje.
Marina Andrin već je treću godinu dizajnerica cjelokupnog vizualnog identiteta festivala, a ove godine joj se pridružila i Mina Miladinović. Zajedničkim snagama kreirale su 3D bube različitih boja.
„Na početku nije bilo nikakvog konkretnog plana, ruke su nam bile odrešene po pitanju uređenja prostora Muzeja savremene umetnosti Vojvodine i Koko Daš je bila prva i jedino logično rešenje na ideju da leptiricu, simbol festivala, uradimo u “prirodnoj” veličini i u 3D prostoru. Ta ideja nam se dopala i odmah smo počele da širimo i razrađujemo koncept (i tek smo na početku). U hodu smo same razrađivale šta bismo to mogle da izvedemo a da bude efektno i simbolički blisko festivalu“, priča Andrin o razvoju ideje za fizičke bube.
Bube za ponijeti
Andrin kaže kako se ona i Miladinović koriste istim jezikom boja, senzibilizitet im je sličan i sama suradnja tekla je prirodno. Miladinović ističe da cijeli zid šarenih buba, prelijepih u svojoj različitosti, prikazuje novi simbol – kolektivnost, udruženu snagu autentičnosti.
Iako su bube izrađene kao dekor Festivala, nakon ogromnog interesa ih se moglo rezervirati za najmanje 3000 RSD, a iznos od prodaje išao je u humanitarne svrhe. „Bube imaju taj efekat, pozivaju na uzbunu, intrigiraju, plaše, ne možete ostati ravnodušni. Ili im se divite ili vam se gade. Prvo vam nije jasno, kakve sad bube, a potom krene da vam se odmotava klupko misli i emocija koje one izazivaju. Baš kao i feminizam“, govori Andrin o interesu za bube.
„Bube su dizajnirane i izrađene namenski za festival. Nisu pravljene kao komercijalni proizvod, nastajale su spontano. Oslobađajući se u tom nastajanju, svaka sledeća bivala bi veštije izrađena od prethodne. Kako planiramo da nastavimo da radimo na ovom projektu mimo AFŽ-a, razrađujući forme i nove eksperimente sa ovim motivima, kao zajedničku kolekciju, ovu festivalsku seriju jednom ćemo zvati: Pra Bube“, najavljuje Miladinović buduće planove.
Photo Credits: M. Pudić, V. Veličković, J. Semiz, M. Erdelji / Programski luk Heroine projekta Novi Sad – Europska prijestolnica kulture
