Borba protiv prisilne kontrole i psihičkog nasilja prema ženama

2022-08-13T12:44:54+00:0013. kolovoza 2022.|Civilno društvo, Institucije|

Pripremila: Antonija Dujmović

Najnovije izvješće Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE) o prisilnoj kontroli i psihičkom nasilju u državama članicama EU-a ukazuje na njihovu visoku rasprostranjenost. Premda se počinju uvoditi u kaznena zakonodavstva pojedinih država, jasno je da treba učiniti puno više – navodi EIGE.

Što su prisilna kontrola i psihičko nasilje?

  • Prisilna kontrola se definira kao „strateški tijek opresivnog ponašanja tipično karakteriziran čestim fizičkim zlostavljanjem niže razine i seksualnom prisilom u kombinaciji s taktikama zastrašivanja, degradiranja, izolacije i kontrole žrtava” (Stark, 2013: 18).

    (o.p. Ovaj oblik plansko-ugnjetavajućeg ponašanja Evan Stark je opisao u knjizi Coercive Control: The Entrapment of Women in Personal Life. Prisilna kontrola se općenito smatra rodno uvjetovanim fenomenom premda se ne definira kao oblik nasilja s obzirom na to da može postojati i bez njega. No, prisilna kontrola je snažan pretkazatelj svih oblika nasilja prema ženama.)

  • Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija), članak 33., definira psihičko nasilje kao „svako namjerno ponašanje koje ozbiljno narušava psihički integritet druge osobe putem prisile ili prijetnje“.
  • Gotovo svaka druga žena u EU je doživjela psihičko nasilje od strane partnera

    Trenutno statistika ukazuje na sumornu stvarnost. Podaci Agencije EU-a za temeljna prava (FRA) pokazali su da je diljem EU-a 44 % žena tijekom života doživjelo psihičko nasilje od strane partnera.

    EIGE preporučuje specifično, eksplicitno i sveobuhvatno tretiranje psihičkog nasilja kao samostalnog fenomena. Također poziva na uključivanje digitalne dimenzije u okvir prevencije i odgovora usmjerenih na žrtve online zlostavljanja – kao i osiguravanje da prakse dopru do najrizičnijih skupina i onih koji imaju dodatne potrebe.

    U istraživanju EIGE-a, mlađe žene (mlađe od 30 godina), žene s invaliditetom ili zdravstvenim problemom, neheteroseksualne žene i žene s migrantskom pozadinom doživljavaju psihičko nasilje u višoj stopi od opće populacije.

    Posljedice psihičkog nasilja i prisilne kontrole snažno utječu na žene žrtve u slučajevima gdje je rizik od samoubojstva, depresije i posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) osobito raširen.

    Osim toga, negativan učinak na djecu žrtava može biti također snažan i dovesti do povećanog rizika od viktimizacije i perpetuiranja kasnije u odrasloj dobi.

    Prema Agenciji Europske unije za temeljna prava (European Union Agency for Fundamental Rights – FRA) u državama članicama EU:

    • 44 % žena je od svoje 15. godine doživjelo psihičko nasilje od strane partnera (FRA 2014.)

    • 26 % žena doživjelo je psihičko nasilje od strane trenutnog partnera (FRA 2014.)

    • 17 % žena je od svoje 15. godine života iskusilo uhođenje (FRA 2014.)

    • 26 % žena doživjelo je internetsko uznemiravanje u posljednih 5 godina, a 13 % u zadnjih 12 mjeseci (FRA 2019.)

    Hrvatska se prema ovim istraživanjima kreće u okvirima EU prosjeka. U Hrvatskoj je oko 42% žena doživjelo neki oblik psihičkog nasilja od strane partnera, 28% ih je to doživjelo od strane trenutnog partnera, dok ih je 14% iskusilo uhođenje. Internetsko nasilje kroz proteklih 5 godina iskusilo je 18 % žena, a posljednjih 12 mjeseci njih 10%.

    Danas, u doba digitalne dominacije, nekoliko država članica uzima u obzir psihički učinak kibernetičkog nasilja. U Italiji je uporaba elektroničke komunikacije otegotna okolnost za uhođenje, a u Francuskoj za spolno uznemiravanje. U Austriji se u kaznenom zakonu cyberstalking posebno spominje kao oblik uhođenja.

    Borba protiv prisilne kontrole i psihičkog nasilja nailazi na brojne izazove koji predstavljaju prepreke za učinkovitu prevenciju. Za 28% praktičara koje je EIGE ispitao u okviru ovog projekta, nedostatak znanja o psihičkom nasilju najveća je prepreka prevenciji. Kao rezultat toga, žrtve prisilne kontrole i psihičkog nasilja nerado prijavljuju svoja iskustva.

    S pravnog gledišta, u većini država članica EU-a psihičko nasilje se procesuira kao kazneno djelo koje nije specifično samo za kontekst obitelji ili intimnog partnera. Danska, Španjolska, Francuska, Mađarska i Irska uvele su posebna kaznena djela za psihičko nasilje ili prisilnu kontrolu. Ali samo Danska i Irska koriste izraz prisilna kontrola u zakonodavstvu. (o.p. čak niti Istanbulska konvencija ne definira prisilnu kontrolu.)

    Izvor: EIGE

    Stranica koristi web kolačiće Više informacija Prihvaćam
    Koristimo kolačiće! To znači da korištenjem ove web stranice pristajete na uporabu tih datoteka i koristite sve funkcionalnosti podržane tom tehnologijom. Molimo vas da prihvatite uvjete korištenja.