Pripremila: Antonija Dujmović
Najnovije izvješće Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE) o prisilnoj kontroli i psihičkom nasilju u državama članicama EU-a ukazuje na njihovu visoku rasprostranjenost. Premda se počinju uvoditi u kaznena zakonodavstva pojedinih država, jasno je da treba učiniti puno više – navodi EIGE.
Što su prisilna kontrola i psihičko nasilje?
(o.p. Ovaj oblik plansko-ugnjetavajućeg ponašanja Evan Stark je opisao u knjizi Coercive Control: The Entrapment of Women in Personal Life. Prisilna kontrola se općenito smatra rodno uvjetovanim fenomenom premda se ne definira kao oblik nasilja s obzirom na to da može postojati i bez njega. No, prisilna kontrola je snažan pretkazatelj svih oblika nasilja prema ženama.)
Gotovo svaka druga žena u EU je doživjela psihičko nasilje od strane partnera
Trenutno statistika ukazuje na sumornu stvarnost. Podaci Agencije EU-a za temeljna prava (FRA) pokazali su da je diljem EU-a 44 % žena tijekom života doživjelo psihičko nasilje od strane partnera.
EIGE preporučuje specifično, eksplicitno i sveobuhvatno tretiranje psihičkog nasilja kao samostalnog fenomena. Također poziva na uključivanje digitalne dimenzije u okvir prevencije i odgovora usmjerenih na žrtve online zlostavljanja – kao i osiguravanje da prakse dopru do najrizičnijih skupina i onih koji imaju dodatne potrebe.
U istraživanju EIGE-a, mlađe žene (mlađe od 30 godina), žene s invaliditetom ili zdravstvenim problemom, neheteroseksualne žene i žene s migrantskom pozadinom doživljavaju psihičko nasilje u višoj stopi od opće populacije.
Posljedice psihičkog nasilja i prisilne kontrole snažno utječu na žene žrtve u slučajevima gdje je rizik od samoubojstva, depresije i posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) osobito raširen.
Osim toga, negativan učinak na djecu žrtava može biti također snažan i dovesti do povećanog rizika od viktimizacije i perpetuiranja kasnije u odrasloj dobi.
Prema Agenciji Europske unije za temeljna prava (European Union Agency for Fundamental Rights – FRA) u državama članicama EU:
• 44 % žena je od svoje 15. godine doživjelo psihičko nasilje od strane partnera (FRA 2014.)
• 26 % žena doživjelo je psihičko nasilje od strane trenutnog partnera (FRA 2014.)
• 17 % žena je od svoje 15. godine života iskusilo uhođenje (FRA 2014.)
• 26 % žena doživjelo je internetsko uznemiravanje u posljednih 5 godina, a 13 % u zadnjih 12 mjeseci (FRA 2019.)
Hrvatska se prema ovim istraživanjima kreće u okvirima EU prosjeka. U Hrvatskoj je oko 42% žena doživjelo neki oblik psihičkog nasilja od strane partnera, 28% ih je to doživjelo od strane trenutnog partnera, dok ih je 14% iskusilo uhođenje. Internetsko nasilje kroz proteklih 5 godina iskusilo je 18 % žena, a posljednjih 12 mjeseci njih 10%.
Danas, u doba digitalne dominacije, nekoliko država članica uzima u obzir psihički učinak kibernetičkog nasilja. U Italiji je uporaba elektroničke komunikacije otegotna okolnost za uhođenje, a u Francuskoj za spolno uznemiravanje. U Austriji se u kaznenom zakonu cyberstalking posebno spominje kao oblik uhođenja.
Borba protiv prisilne kontrole i psihičkog nasilja nailazi na brojne izazove koji predstavljaju prepreke za učinkovitu prevenciju. Za 28% praktičara koje je EIGE ispitao u okviru ovog projekta, nedostatak znanja o psihičkom nasilju najveća je prepreka prevenciji. Kao rezultat toga, žrtve prisilne kontrole i psihičkog nasilja nerado prijavljuju svoja iskustva.
S pravnog gledišta, u većini država članica EU-a psihičko nasilje se procesuira kao kazneno djelo koje nije specifično samo za kontekst obitelji ili intimnog partnera. Danska, Španjolska, Francuska, Mađarska i Irska uvele su posebna kaznena djela za psihičko nasilje ili prisilnu kontrolu. Ali samo Danska i Irska koriste izraz prisilna kontrola u zakonodavstvu. (o.p. čak niti Istanbulska konvencija ne definira prisilnu kontrolu.)
Izvor: EIGE
