Piše: Ivana Perković Rosan
Zamislite festival na kojem sudionici mogu svladavati vještine streličarstva, učiti sve o izradi zmajeva i zmajarenju, otkrivati recepture izrade prirodne kozmetike, a s druge strane sudjelovati u tradicijskim radionicama tkanja, filcanja, štrikanja i vezenja. Sve to je samo djelić projekata koje potpisuje Božica Jurkić s udrugom Vilin dol i kojima su u zadnjih sedam godina itekako obogatili život u Gračacu. Ova majka petero djece i ponosna baka petero unučića, kroz udrugu radi na promicanju ličke kulture i tradicije, a festivalom Dragon“s quest uspjela je privući ljude iz cijelog svijeta u malo ličko mjesto iz kojeg mladi odlaze trbuhom za kruhom. A kako je sve krenulo ispričala nam je sama.
‘Budući da smo primijetili da su naša djeca i mladi iz lokalne zajednice imali jako malu ponudu izvanškolskih aktivnosti i programa odlučili smo nešto poduzeti i tako smo osnovali Udrugu Vilin dol. Udruga je osnovana s ciljem promicanja kvalitete življenja i osmišljavanja kvalitetno provedenog slobodnog vremena djece, mladih, obitelji, osoba s invaliditetom i osoba starije životne dobi te poticanja na zaštitu okoliša i prirode, očuvanje kulturne baštine i tradicijskih običaja s posebnim naglaskom na očuvanje tradicijskog pića i hrane ličkog kraja’, kaže Božica dodajući kako ih u udruzi ima 15-ak koji aktivno rade na realizaciji projekata, a među njima je i cijela njena obitelj.
‘Prvi naš projekt je bio Art skill and chill koji je bio namijenjen za djecu i mlade, kao i njihove roditelje. Moram napomenuti da nismo imali nikakvih sredstava no uspjeli smo bez obzira na to jer su se javili volonteri koji su pomagali očistiti 20 i više godina netaknuti otok koji smo odabrali za održavanje festivala. Također smo upotrijebili maštu i puno toga iz prirode kako bi ga dekorirali i učinili zanimljivim posjetiteljima. Najljepši trenutak nam je bio kad smo vidjeli oduševljenje mještana i djece. Program je trajao dva dana i bio je upotpunjen raznim radionicama od kojih je najveću pažnju privukla radionica izrade zmajeva i zmajarenje. Drugi dan je bila radionica ples na svili na koju su se priključile djevojčice. Naravno i noćni je program bio veseo i opuštajući te je okupio veliki broj mještana, a to su uveličali artisti koji su izvodili razne točke s vatrom, dok su za dobru muziku bili zaslužni Pila, Klada, Indra koji su došli iz Zagreba. Program je uveličao i Darac Zmajac’, prisjetila se Božica dodavši kako im je to dalo vjetar u leđa i da su nakon toga krenuli sljedeći projekti: Dragon“s quest, Potrči poskoči poleti, Meta, Inkubator vještina, Tradicijska umijeća.
‘Projekt Dragon“s quest se pokazao kao jedan od najzanimljivijih jer smo uspjeli privući velik broj posjetitelja koji žive u drugim krajevima Hrvatske i inozemstva, a održavan je dvije godine i financirali su ga djelomično Kraš, HBOR, Zadarska županija i općina Gračac. Za njega se jako brzo pročulo i u 2020. godini smo očekivali preko tisuću gostiju no to sve je zaustavila pandemija i sad je na nekoj vrsti čekanja. Trenutačno smo se posvetili vuni koja je veliki ekološki problem. Mnoga djeca, pa čak i odrasli, koji ovdje žive nisu imali priliku vidjeti kako nastaje gotov proizvod od vune, a pogotovo njegov cijeli postupak od šišanja, pranja, sušenja, češljanja, predenja pa do gotovog proizvoda, a kroz projekt Tradicijska umijeća su imali tu priliku te smo jako zadovoljni odazivom’, rekla je Jurkić koja je istaknula kako je udruga svojim primjerom pridonijela razvoju volonterstva u lokalnoj zajednici.
Ova iznimna žena unatoč svom velikom entuzijazmu i optimizmu ne krije da je brine trenutna situacija u kojoj mladi iz Gračaca odlaze u potrazi za boljim životom.
‘Ono što me jako rastužuje je to što veliki broj mladih napušta Gračac i odlazi trbuhom za kruhom, a među njima su i mojih petero djece. Veliku nadu polažem u obnovljene Cerovačke pećine koje bi mogle pridonijeti boljitku u turističkoj ponudi ovog kraja ali i svima koji se bave stočarstvom i prave razne delicije kao što su rakija, med, sirevi, ponuda smještaja, lički suveniri koje prave udruge i žene ovog kraja, poznata lička janjetina. Smatram da su Cerovačke pećine veliki adut, ali nisu ni jedine u obilju ovih prirodnih ljepota koje imamo i koje su nam tu. Kad smo mi kao udruga s jako malo sredstava uspjeli za jedan festival privući toliko ljudi iz raznih krajeva svijeta onda vjerujem da se može napraviti puno po pitanju našeg kraja i zaustaviti iseljavanje. Optimistična sam i mislim da se jednom mora popraviti stanje u našoj zajednici, a mi ćemo nastaviti i dalje raditi za dobrobit i tako dati svoj doprinos svemu’, poručuje Božica koja je svoj doprinos dala i kao vojnikinja na prvoj crti obrane.
‘Kad je počeo Domovinski rat odlučila sam se prijaviti kao dragovoljac da pomognem što god je potrebno, međutim završavam na prvoj crti bojišnice kao vojnikinja i ostajem 91. i 92. god. Nije bilo lako niti je to bilo kao video igrice kakve danas djeca igraju. To je bio rat, pravi rat gdje se događalo jako puno ružnih i teških stvari, gdje si vidio ono što ne želiš nikom. Tu sam upoznala supruga’, ispričala nam je Božica. Ovu hrabru ženu imali ste prilike gledati i u povijesnom spektaklu ‘ANNO ljeta gospodnjeg 925’ u kojem je sudjelovala prije šest godina.
‘Jako me je zanimalo mogu li ja s 50 godina izdržati sve te uvjete koji su u konačnici i bili baš onakvi kao u toj godini. Izdržala sam dugo upravo zbog znanja koje sam stjecala tijekom života i stigla do finala. Spavali smo na drvenim daskama koje su bile prekrivene slamom, kave nije bilo, pušači nisu imali cigareta, mobiteli nisu postojali, učilo se glagoljično pismo da možemo pročitati zadatak. Skoro dvadeset dana nismo imali brašna jer nismo zaslužili, imali smo žita i raži koje nismo znali pripremiti pa smo svi imali želučane probleme. Sve u svemu jedno jako poučno iskustvo u mom životu koje me je naučilo da se može kad se hoće i kad nemaš ništa. Svaki dan se sjetim tog iskustva koje mi pomogne puno i u ovo teško vrijeme kada divljaju cijene’, zaključila je.