Iako je izvjesno da se u proteklih 25 godina udruga B.a.B.e. profilirala kao jedna od najvidljivijih ženskih organizacija u RH, a prvenstveno zbog artikuliranja tematike ženskih ljudskih prava u javnosti, danas su B.a.B.e usredotočene na promicanje rodne ravnopravnosti i osiguranje jednakih mogućnosti za sve rodove i u svim sferama društvenog života. U povodu njihova 25. rođendana donosimo inetervju s B.a.B.e.-ma.
Udruga B.a.B.e. već četvrt stoljeća pruža pravnu i psihološku pomoć ženama žrtvama nasilja ali i svima drugima kojima su povrijeđena temeljna ljudska prava. Možete reći nešto o počecima djelovanja?
Udruga B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran. osnovana je u travnju 1994. godine sa svrhom promicanja i zaštite ženskih ljudskih prava. Prvotni cilj udruge bio je na lokalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini zagovarati i podizati svijest kako o kršenju tako i o mehanizmima zaštite i promocije ženskih prava. Osnovane su i kao odgovor na ratno nasilje, posebno spolno nasilje, nad ženama u vremenu kad su svi potrebni preduvjeti za osnivanje ženske organizacije bili, na ovaj ili onaj način, osigurani. Tijekom godina, B.a.B.e. su u svom djelovanju podjednako otvarale nove teme na području ženskih ljudskih prava, kao što su se i vraćale temama kojima su se bavile prijašnje generacije žena podsjećajući tako na činjenicu da jednom zadobivena ženska prava, pod promijenjenim okolnostima, mogu uvijek nanovo biti ugrožena.
Postoji li podatak koji bi približno mogao uputiti na broj osoba kojima ste do sada pružili pomoć?
U okviru programa Prevencija i suzbijanje svih oblika rodno uvjetovanog nasilja udruge B.a.B.e. djeluje Pravno i psihološko savjetovalište koje je besplatno i otvoreno za sve građane i građanke RH. Prema internoj statistici Savjetovališta, na godišnjoj razini nam se obrati oko 2000 korisnika/ca s različitim pravnim i psihološkim problemima. Također, od osnutka 2008. godine, u Sigurnoj kući Vukovarsko srijemske županije boravilo je ukupno 416 žena žrtava nasilja i djece. Uzevši u obzir da nam se dio korisnika/ca obraća kontinuirano pa i po nekoliko godina, ali i da smo određenom broju ljudi pomogle i kroz naše druge projektne aktivnosti (edukacije, radionice, kampanje i sl.), a za koje nemamo uporište u statistici, nezahvalno je projicirati o kolikom se ukupnom broju radi. Međutim, s obzirom na dugovječnost naše udruge usudile bismo se reći kako je u pitanju brojka od oko 50 000 osoba.
Koje biste važne događaje i aktivnosti izdvojili vezane uz rad Udruge?
Sudjelovale smo u kreiranju Zakona o ravnopravnosti spolova, Zakona o radu, Zakona o suzbijanju diskriminacije, sastavile smo i distribuirale amandmane na zakone koji se tiču ženskih ljudskih prava (Mirovinski zakon, Obiteljski zakon, Zakon o socijalnoj zaštiti, Kazneni zakon, Zakon o zdravstvenom osiguranju itd.), aktivno lobirale za usvajanje djelotvornih mehanizama za zaštitu ženskih ljudskih prava kao i mjera protiv diskriminacije, kreirale i implementirale preko 10 različitih kampanja vezanih uz rodno uvjetovano nasilje, kreirale i podnijele brojna izvješća o položaju žena u RH, ali i o ljudskim pravima općenito, osmislile i producirale nekoliko glazbenih spotova, 4 filma i 10 dokumentaraca, sudjelovale na međunarodnim konferencijama organiziranim od strane UN-a, dobile nagradu „Democracy and Civil Society“, provele smo i provodimo niz hvale vrijednih projekata, ostvarile nebrojeno odličnih suradnji. B.a.B.e. su također jedna od osnivačica Kuće ljudskih prava Zagreb, a posebno se ponosimo i dobivenim presudama pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu. Međutim, kad bismo morale izdvojiti jedan događaj na koji smo najponosnije onda bi to, uz prethodno spomenutu brojku stvarnih ljudi kojima smo pomogle za vrijeme našeg aktivnog djelovanja, bilo i osnivanje Sigurne kuće Vukovarsko-srijemske županije za žene žrtve nasilja i njihovu djecu.
Kako B.a.B.e. ocjenjuju postignuti napredak zakonodavnog okvira i institucionalnih mehanizama u zaštiti žena i obitelji od nasilja te suzbijanju diskriminacije?
Od donošenja prvog Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji 2003. godine, kad je po prvi puta zakonski definirano nasilje u obitelji u Hrvatskoj, pa do danas kad je na snazi Zakon o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, već iz samih naziva možemo uočiti razlike u definicijama i dubini shvaćanja same problematike. U proteklih 16 godina razvijene su zaštitne mjere i mjere opreza, prepoznato je silovanje u braku, radilo se na ubrzanju sudskog procesuiranja djela nasilja u obitelji kroz Prekršajni zakon, uvedena je Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela, uveden je institut pratnje za žrtve, osnivala su se skloništa za žrtve nasilja te su ulagana sredstva za pravnu pomoć žrtvama.
Koji su nedostaci, gdje je prostor za napredak?
Unatoč razvijanju zakonodavnog okvira, zakonski predviđene kazne za počinitelje su još uvijek preblage, a sudski procesi su nepotrebno dugi s upitnim rezultatima, dosuđene kazne nisu ujednačene, procjena rizika na temelju koje se donose zaštitne mjere ovisi o samoj osobi na terenu jer praksa nije standardizirana, nisu osigurana dovoljna sredstva za besplatno pravno zastupanje žrtava niti za institut pratnji za žrtve, žrtve se u procesu dodatno viktimiziraju opetovanim ispitivanjima unatoč mogućnosti ispitivanja putem video linka. Stoga možemo zaključiti da postojeći institucionalni mehanizmi nisu funkcionalni jer sudski/e praktičari/ke i policijski/e djelatnici/e nisu adekvatno educirani/e ili su upitnih vrijednosnih orijentacija pa se zaštitne mjere i mjere opreza jako rijetko predlažu od strane policije, a još rjeđe potvrđuju od strane sudova, minorizira se težina djela nasilja u obitelji, tome doprinosi i nepostojanje učinkovitih mehanizama nadzora provedbe mjera i njihovih učinaka (monitoringa), ne sankcioniraju se dovoljno pojedinci i pojedinke u sustavu represivnog aparata, pogotovo u sustavu pravosuđa, te nisu razvijeni standardizirani alati kojih bi se spomenuti pridržavali, a k tome ne postoji ni kvalitetna međusektorska suradnja.
Koje suradnje smatrate posebno značajnima?
Između ostalog izdvojile bismo sljedeće: B.a.B.e. su referentna točka Agencije Europske unije za temeljna ljudska prava (FRA) za pripremu redovitih izvješća o stanju ljudskih prava u RH, članica smo mreže Women against violence Europe (WAVE) gdje smo i koordinatorice nacionalne StepUP! kampanje, podnosimo godišnja izvješća Svjetskoj banci o kršenju ljudskih prava na području RH s naglaskom na pravima žena u domeni rada, referentna smo točka i Pučkoj pravobraniteljici u području diskriminacije, članice smo Nacionalnog tima za prevenciju i suzbijanje nasilja u obitelji i nasilja nad ženama i Županijskog povjerenstva za ravnopravnost spolova Vukovarsko-srijemske županije.
B.a.b.e danas? Koje projekte i aktivnosti izdvajate?
Trenutno provodimo 3 europska i 4 nacionalna projekta od kojih je većina vezana uz unaprijeđenje postojećeg sustava podrške ženama žrtvama rodno uvjetovanog nasilja bilo kroz direktno pružanje pravne i psihološke pomoći i/ili aktivnim radom na poboljšanju postojećih servisa kao i podizanju kapaciteta relevantnih stručnjaka/inja koji su u kontaktu sa ženama žrtvama nasilja putem specijaliziranih treninga i edukacija. Također, projektnim aktivnostima aktivno radimo na educiranju djece i mladih po pitanju vršnjačkog nasilja, ali i na osmišljavanju učinkovitih strategija za organizacije civilnog društva na EU razini kojima se planira osigurati sloboda izražavanja te prevenirati i suzbiti govor mržnje. Kroz sve projekte aktivno radimo i na senzibilizaciji javnosti po predmetnim pitanjima.
Postoje li nekakve specifične razlike u zahtjevima za pomoć ako se promatraju raniji i sadašnji predmeti?
Istaknule bismo činjenicu da se u posljednje vrijeme u naše Savjetovalište javlja sve veći broj ljudi koji imaju i druge pravne probleme (ovrha, nasljeđivanje i sl.), a ne više isključivo žene žrtve rodno uvjetovanog nasilja.
***OPASKA ZA KRAJ
Iskoristile bismo ovu priliku i pozvale sve građane i građanke RH, ali i strance/kinje koji/e trenutno borave na području RH, a čija su temeljna prava na bilo koji način povrijeđena, da nam se obrate na besplatan broj telefona 0800 200 144 te ostvare pravo na besplatnu opću pravnu informaciju, besplatni pravni savjet, pomoć pri pisanju podnesaka, besplatnu psihološku podršku i/ili smještaj u Sigurnu kuću. Više informacija o našim projektima kao i drugim aktivnostima udruge B.a.B.e. dostupno je na web stranici www.babe.hr.
