Piše: Bojana Guberac
Premda i u Hrvatskoj pojedine skupine ljudi, od organizacija do političara, propagiraju zabranu pobačaja vrlo je izgledno da će takav crni scenarij biti nemoguće provesti u djelo. Ravnateljica Ureda za ravnopravnost spolova i članica Europskog instituta za ravnopravnost spolova Helena Štimac Radin, u nedavnom intervjuu kojeg je dala za tjednik Nacional, navodi kako smatra da novi hrvatski Zakon o pobačaju neće donijeti restriktivne mjere jer je Ustavni sud, naime, donio odluku da se pobačaj ne smije zabraniti.
Pitanje je – i kada bi nekim slučajem došlo do restriktivnih mjera – bi li zabrana bila učinkovita. Sudeći prema saznanjima iz prošlosti, zabrane pobačaja u velikom broju mogu dovesti do ilegalnih zahvata koji u konačnici ugrožavaju zdravlje žena, a u pojedinim slučajevima dovode i do smrtnog ishoda.
I dok je ravnateljica Ureda za ravnopravnost spolova RH uvjerena – zbog činjenice da već 40 godina imamo liberalni zakon o pobačaju, a i zbog toga što većina građana podržava ženino pravo na izbor – kako nećemo gledati crni scenarij, u Poljskoj takva praksa nije slučaj. Već tjednima svijet gleda kako se u Poljskoj događa „lov na vještice“ 21. stoljeća.
Poljski Ustavni sud prošlog je mjeseca donio odluku da pobačaj fetusa s kongenitalnim manama nije u skladu s Ustavom te kako takav pobačaj ne smije biti dopušten. Time bi propisi o pobačaju u Poljskoj bili dodatno ograničeni, koji su ionako jedni od najstrožih u Europi.
Urođene mane fetusa bile su glavni razlog gotovo svih od 1100 pobačaja koji su prošle godine izvedeni, a ovakva odluka Ustavnog suda praktički dovodi do gotovo potpune zabrane pobačaja.
Ako odluka Ustavnog suda stupi na snagu, Poljakinje će imati pravo na zahvat samo u slučaju incesta, silovanja ili ugroženog zdravlja majke.
Prijedlog Ustavnog suda donesen je 22. listopada, sljedećeg dana najveća bolnica u Varšavi, a druga u Poljskoj, počela je slati trudnice kući – žene koje su nosile teško deformirane fetuse – jer je osoblje bolnice bilo zabrinuto da će pobačaji dovesti do kršenja zakona.
Gradonačelnik Varšave, Rafał Trzaskowski, intervenirao je kazavši bolnicama da nastave s planiranim zahvatima jer do objavljivanja presude tribunala nema izmjena zakona. Intervenirale su i razne organizacije za prava žena koje su nudile pravnu pomoć i pomogle oko 100 žena diljem Poljske da provedu pobačaj.
Prosvjedi u Varšavi / Foto: FB Ogolnopolski Strajk Kobiet
No, prijedlog Ustavnog suda nije mirno dočekan. Diljem Poljske se tjednima prosvjeduje, a brojke sudionika nadmašuju veliki prosvjed iz 2016. godine kada je u općem štrajku žena sudjelovalo oko 200 tisuća žena. Kako bismo shvatili širi kontekst prosvjeda u Poljskoj razgovarali smo s varšavskom aktivistkinjom Urszulom Kuczynskom. Urszula tvrdi kako je recentni prijedlog Ustavnog suda bio okidač da se opće nezadovoljstvo građana političkim vodstvom vladajuće desničarske stranke Pravo i pravda „prelije“ na ulice diljem zemlje.
Urszula je postala aktivistkinja za ljudska prava prije nekoliko godina kada je organizirala dobrotvorne akcije za žrtve rata u Siriji, nakon toga se pridružila pokretu za ženska prava (Women´s Strike), bila je u organizaciji ´Crnog petka´ kada je na tisuće Poljakinja izašlo na ulice kako bi se usprotivile postroženju zakona o pobačaju.
Naša sugovornica naglašava kako su, za razliku od prosvjeda iz 2016. godine, ovoga puta prosvjedovale žene i u manjim mjestima i selima. Ono što se također razlikuje od 2016. jest činjenica da su posljednje prosvjede podržali mnogi studenti i muškarci.
“Prosvjedi su mnogo veći i nisu prestali – i dalje se događaju diljem zemlje. Dakle prosvjeduju i muškarci jer shvaćaju kako to izravno utječe i na njih. Osjećaju se osobno ugroženo. Osim toga, ljutnja žena postala je velika, zajednička emocija ljudi kojima je dosta sadašnje vlade i njezine politike. Oni se osjećaju izmanipulirani jer vlada nije uspjela u kriznim vremenima, upravljanje pandemijom u Poljskoj je katastrofa, a ljudi smatraju kako vlada prikriva svoj neuspjeh pitanjem pobačaja te se igra s njihovim zdravljem, obiteljskim životom, sigurnošću i životom kao takvim”, objašnjava Urszula.
Autoritet Katoličke Crkve opada među mladim Poljacima
“Tabu je slomljen. Nikada prije nisu prosvjednici u tako velikom broju bili suočeni s mračnom silom iza poljske politike. Autoritet Crkve opada, mladi u Poljskoj ne sudjeluju u vjerskom životu (imamo najnižu stopu sudjelovanja u vjerskom životu u Europi, među mladima), no Crkva i dalje želi govoriti ljudima kako živjeti i što misliti. Čarolija Ivana Pavla II. više ne funkcionira. Poljski biskupi nemaju legitimitet jer ih narod vidi kao odgovorne za stotinu tragedija – štitili su se svećenici koji su zlostavljali djecu diljem Poljske. Poljsko društvo svakim danom postaje sve manje vjersko, ali Crkva i dalje ima političku moć zbog svojeg utjecaja na političare”, kazala je Urszula.
Naša sugovornica navodi kako je politička situacija u zemlji specifična zbog iznimno velikog utjecaja Crkve na Vladu. Zbog toga su prosvjednice najvećeg krivca za najnoviji prijedlog Zakona o pobačaju vidjele upravo u crkvenim poglavarima odnosno predstavnicima Crkve.
“Žene su ulazile u crkve s transparentima na kojima piše „Makni svoje krunice od mojih jajnika”, „Legaliziraj pobačaj” i „Štrajk žena”, a često su ih van vukli muškarci i svećenici, od kojih su neke brutalno odvukli”, ovako Urszula opisuje brutalnost koje su mnoge Poljakinje prosvjedujući doživjele.
“Lov na vještice”
Jarosław Kaczyński, šef vladajuće stranke nakon takvih događaja objavio je na internetu tekst u kojem navodi kako “napadi žena na crkve čine žene neprijateljima Poljske te je pozvao „ljude dobre volje” da zaštite crkve od žena”.
“Nacionalisti su na njegov poziv odgovorili tako što su organizirali stražu po raznim crkvama u Poljskoj. Žene su onda krenule prosvjedovati negdje drugdje, a nacionalisti su ostali stajati na hladnoći ispred crkava i štitila ih je policija. Smiješan dio priče je to što ih je policija štitila od praznih ulica. Neki od njih su se sukobili s policijom iz dosade”, kaže nam Urszula.
Osim toga, na Dan neovisnosti Poljske, 11. studenoga, kaže Urszula, poljski nacionalisti su i ove godine organizirali marš kojim navodno slave patriotske osjećaje, ali često takav marš završava nemirima i uništavanjem gradske imovine. “Ove godine gradonačelnik nije dopustio marš zbog pandemije, ali su svejedno došli prosvjedovati bez obzira na to, stupili su u nerede s policijom u središtu grada, pokušali zapaliti gradski ured i zapalili stan slikara bakljom (stan je bio ispod stana s duginom zastavom i simbolom ženskog štrajka na balkonu). Bacili su baklju, ali su promašili balkon koji su željeli i zapalili stan ispod”, navodi Urszula.
Bakljom izazvan požar u stanu dva kata ispod balkona na kojemu je bio transparent s natpisom Strajk Kobiet / Foto: FB Strajk Kobiet
Na pitanje kako je predsjednik Poljske, Andrzej Duda, reagirao na prijedlog Ustavnog suda i masovne proteste, Urszula odgovara kako predsjednik “apsolutno ništa nije učinio”.
“Predsjedniku su trebala dva tjedna da kaže bilo što. Dolazi iz fundamentalističkih krugova, otac mu je povezan s Ordom Iurisom. Predložio je kasnije zakon koji bi pobačaj zadržao legalnim u slučaju smrtonosnih deformacija fetusa, ali ne bi dozvolio prekid trudnoće ako je u pitanju Down sindrom. Problem je u tome što je to često medicinski nemoguće odvojiti jedno od drugoga”, objašnjava naša sugovornica.
Inače, Ordo Iuris je osnovan u Poljskoj, a predstavljaju se kao zagovornici konzervativnih vrijednosti, posebno kad su u pitanju zaštita nerođene djece, brak i obitelj. Ova pravna organizacija stoji i iza niza konzervativnih poljskih udruga organiziranih u inicijativu Stop abortusu, koja je 2016. skupila više od 400.000 potpisa za zabranu abortusa i odgovorna je za zakonski prijedlog potpune zabrane abortusa, navodi Jutarnji list u tekstu iz 2019.
Prosvjedi ˝veći od pobačaja˝
Trenutni prosvjedi su nastali vrlo spontano, često su predvodnici, navodi Urszula, ljudi koji nisu nikada organizirali prosvjed. Srednjoškolci i studenti koji su prosvjedovali također spadaju u takvu skupinu ljudi. Neki od njih identificiraju se sa štrajkom poljskih žena, ali većina njih ne, radi se o lokalnim skupinama i aktivistima.
Neki od slogana prosvjeda su: “Ovo je rat”, “Moje tijelo, moj izbor”, “Mislim/osjećam/odlučujem”. Mnogi slogani su bili vrlo kreativni često citirajući poljsku književnost i filmove.
“Prosvjedi prikazuju odnos građana i vlasti. Očito je da je zabrana pobačaja prikaz totalitarnih tendencija koje ciljaju apsolutno sve i žele prvo kontrolirati žene, njihova tijela, a onda sve ostale”, ističe poljska aktivistkinja.
“Ženama su podršku pružili poljoprivrednici, taksisti, vozači autobusa, vozači tramvaja i mnogi drugi. Zapravo, razne vrste muškaraca jer razumiju da Vlada izravno prijeti ženskom životu, ali znaju da tamo neće stati. Ordo Iuris već raspravlja o zabrani razvoda u Poljskoj”, navodi Urszula.
Prema njezinim riječima prosvjed je Poljacima „zadnja slamka spasa“ i zato su ljudi u toliko velikom broju izašli na ulice: “Ljudi su umorni od stalne propagande, pronalaženja neprijatelja u različitim skupinama ljudi, znaju da je sve manipulacija kako bi se prikrila vladina nekompetentnost, loše upravljanje pandemijom i javnim sredstvima.”
Prosvjedi su kratkoročno “urodili plodom”. Nakon dva tjedna prosvjedovanja, Vlada je poručila kako je “potrebno još vremena za dijalog te kako se odluka novih restriktivnih mjera privremeno odgađa”.
„Još uvijek nisu objavili presudu, nemaju pojma što učiniti. Doista je teško kazati kako će se stvari odvijati, Vlada će vjerojatno pokušati sačekati dok se val bijesa smiri i učiniti što hoće nakon toga. Socijalne promjene su učinjene, no, tri godine ćemo čekati do sljedećih izbora. Puno se može dogoditi u međuvremenu“, zaključuje sugovornica dirnuta podrškom koja Poljakinjama dolazi iz raznih dijelova svijeta.
