Za Hrvatski odbojkaški savez svi upućeni reći će vam da je odlično organiziran i ustrojen savez. Reći će vam, također, da je to u velikoj mjeri zasluga direktorice saveza, Valentine Bifflin. Iako se nikad nije aktivno bavila sportom, danas je jedna od najvažnijih hrvatskih sportskih dužnosnica, članica brojnih međunarodnih odbojkaških tijela, kao i posljednjeg saziva Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora.
Na mjestu direktorice HOS-a Valentina Bifflin je od 2017. godine, no ondašnji i današnji savez, reći će nam, nemaju previše sličnosti…
– Sličnost je da se bavimo odbojkom i da se zovemo Hrvatski odbojkaški savez. U brojkama, ukratko, 2017. proračun nam je bio 500 tisuća eura, bili smo u dugovima 750 tisuća, imali smo oko osam tisuća registriranih igrača, 120 klubova i oko 150 trenera. Prošlu godinu smo, pak, završili s proračunom od oko osam milijuna eura i viškom od 550 tisuća eura, s oko 18 tisuća registriranih igrača, 287 klubova i oko 520 trenera u sustavu. Od reprezentacija smo 2017. imali seniorsku mušku, seniorsku žensku i pokoju mlađedobnu. Sada smo jedini odbojkaški savez u Europi koji uredno sudjeluje u svim dobnim kategorijama na svim europskim prvenstvima. U zadnja dva ciklusa ženskog U-18 europskog prvenstva smo među prvih pet. U proteklih 10 godina organizirali smo preko 40 različitih međunarodnih natjecanja i turnira – od srednjeeuropskih do europskih i svjetskih prvenstava u svim dobnim kategorijama. Klubovi puno bolje i sve kvalitetnije rade, vjerojatno i uz pomoć dodatnih sredstava koje Vlada ulaže u zadnjih nekoliko godina. Daleko je to od onog saveza kakav je bio prije deset godina, kaže Valentina Bifflin u razgovoru za web stranicu Hrvatskog olimpijskog odbora.
Rezultatski gledano, hrvatska odbojka, naročito ženska, daleko je od rezultata s kraja prošlog i početka ovog stoljeća, kad je osvajala europska odličja i sudjelovala na Olimpijskim igrama u Sydneyju. Koliko je uopće realno očekivati ponavljanje tih rezultata?
– Teško je govoriti što je realno i što je nerealno, nada uvijek postoji. Da bismo uopće došli blizu onih rezultata koje smo imali tih zlatnih godina naše odbojke, potrebno je jako puno truda, rada i zalaganja. Kako na razini reprezentacija, tako i na razini klubova. Jer klubovi su ipak ti koji proizvode igrače za reprezentaciju, pogotovo za seniorski pogon. Što se tiče talenata, mislim da smo tu u prednosti u odnosu na dobar dio Europe. Međutim, ono što nama nedostaje je sustavni kvalitetan rad na visokoj razini. Ono u čemu su u prednosti druge zemlje u odnosu na nas je visoka kvaliteta njihovih domaćih liga. I ono što je prednost nekih drugih reprezentacija u odnosu na naše je to što imaju puno veći broj visoko kvalitetnih utakmica kroz sezonu. U posljednjih nekoliko godina značajna sredstva se ulažu u rad klubova i sigurni smo da će rezultat doći kao logična posljedica zajedničkog rada cijelog sustava.
Kada je riječ o klubovima, HOS želi opremiti sve odbojkaške dvorane iz Superlige kamerama, što je u velikoj mjeri već i ostvareno.
– Mi smo prošle godine krenuli s implementacijom tog projekta što nije nikakva velika novina kad govorimo o globalnom sportskom biznisu. Ono što je svakom savezu u interesu je da mu natjecanje bude što vidljivije. U tom smislu mi smo zaista željeli da se sve naše utakmice negdje mogu pogledati jer nisu svi ljudi uvijek u mogućnosti doći u dvoranu. Sklopili smo ugovor s jednim proizvođačem AI sustava za snimanje, pa više nije potrebno da u dvoranu dolazi posebna ekipa i da se postavlja sofisticirana oprema za stream produkciju. Ovo je jedan vrlo praktičan uređaj koji ima pet objektiva i prati loptu, odnosno igru, a proizvodi snimke visoke kvalitete i rezolucije. Do sada smo od 16 dvorana u kojima se igra Superliga uspjeli pokriti njih 12. Kao što znate, dvorane nisu u vlasništvu klubova, najčešće su im vlasnici javne ustanove ili čak škole, pa onda svatko ima svoja pravila ponašanja. Za početak smo krenuli sa Superligom, a namjera je to kasnije proširiti i na sve ostale lige, pa čak i na mlađedobna natjecanja, pojašnjava Bifflin te dodaje:
– Investicija nije bila baš tako mala za nas, no u smislu gledanosti, popularizacije i vidljivosti samog sporta učinci su nemjerljivi u odnosu na samu investiciju. Mislim da će kroz određeni period kad taj projekt zaživi, kad će imati svoju pretplatu i kad počnemo komercijalizirati i monetizirati sve mogućnosti koje se kroz njega pružaju, za savez to biti itekako unosan posao. Zanimanje i gledanost postoje, mislim da nam je u prosjeku gledanost 20.000 do 25.000 gledatelja po utakmici, što je vrlo visoka gledanost. Ova investicija omogućila je da sve utakmice Superlige budu dostupne svim zainteresiranim gledateljima na OTT kanalu HOS-a, koji je otvoren na web stranici saveza, za sada još uvijek bez naknade.
Spomenuti sustav, dakako, ne isključuje izravne televizijske prijenose odbojkaških utakmica.
– Mi smo do stada imali ugovor s tri različite televizijske kuće. U periodu 2018. do 2020. godine, dok nam je sponzor bio Hrvatski Telekom i kada je Arena bila dio paketa, utakmice su se prikazivale na Arena Sportu. No, kako se lige poput naše Superlige održavaju vikendom, nerijetko se događalo da nam se termin poklapa s nekim nogometnim, košarkaškim ili rukometnim utakmicama pa bi prijenos odbojke često puta završio na Areni 4, 5 ili 6 koje nisu ni dio osnovnog paketa nego je za te kanale potrebna dodatna pretplata pa nam je tu gledanost bila jako mala. Nakon toga smo odlučili obnoviti suradnju s HOO TV-om i ligu prikazivati na Sportskoj televiziji i tu nam je gledanost značajno porasla. Budući da je Sportska televizija nacionalno dostupna i ne zahtijeva dodatne pretplate, gledanost nam je značajno porasla i tu govorimo o godišnjem prosjeku od oko milijun i pol gledatelja svih naših natjecanja, uključujući i reprezentacije. Od ove godine, s obzirom na suradnju sa SuperSportom, imamo i mogućnost prikazivanja na MaxSportu. Dio ligaških utakmica se i dalje prenosi na Sportskoj televiziji, a dio na MaxSportu. Od 144 utakmice po sezoni, mi sad imamo njih 70 ili 75 na televiziji što je stvarno odlična brojka.
Iako čelnici hrvatskog sporta i sportskih saveza, pa i sama Valentina Bifflin, ističu da se za sport izdvaja više novaca nego ikad, u javnosti se stvara dojam da loptački sportovi nisu u potpunosti zadovoljno količinom i raspodjelom tih sredstava.
– Moramo se, za početak, usporediti s nekim zemljama čijim rezultatima težimo. Na primjer, proračun odbojkaškog saveza Poljske je 80 milijuna eura, što je više nego proračun Hrvatskog olimpijskog odbora. Proračun talijanskog odbojkaškog saveza je oko 120 milijuna eura. Naš proračun je osam milijuna eura i nikad nije bio veći. Tih osam milijuna je u Europi proračun jednog prosječnog odbojkaškog kluba. Nadalje, prosječan talijanski trener ima plaću između pet i deset tisuća eura, a naš možda ima 1500 eura. E sad, bi li u konačnici povećanje plaća ljudima u sustavu sporta rezultiralo i većim rezultatima? Mi to nikad ne možemo znati, ali treba odnekud krenuti. Nisu apetiti preveliki, već da bismo konkurirali u rezultatima, moramo voditi računa i o tome da rezultati inozemnih ekipa nisu proizvod čistog entuzijazma već velikih ulaganja koje sport u današnje vrijeme traži. U rezultate svjetskih sportskih velesila uključeno je puno više stručnjaka i sofisticirane opreme nego mi možemo i zamisliti, a o ostalim uvjetima koji vani postoje dok su nama trenutno nedostižni, da i ne govorimo. Ova je situacija u svim sportovima ista, samo što su ekipni sportovi po samoj prirodi brojniji, pa su nam i troškovi veći od individualnih. Ne bih rekla da su loptački sportovi nezadovoljni, već se pred njih stavljaju veliki imperativi rezultata koje je teško pratiti ograničenim financiranjem, ali razumijevanje Vlade za ulaganje u sport nikad nije bilo veće, napravljeni su veliki iskoraci u povećanju izdvajanja za sport i sigurna sam da će se pitanje odgovarajućeg financiranja i nastaviti adresirati na odgovarajući način u budućnosti.
Vlada RH je, podsjećamo, već u nekoliko navrata izdvojila dodatna sredstva za pomoć klubovima u nogometu, košarci, odbojci, rukometu i vaterpolu.
– Ova inicijativa Vlade RH potječe od prije nekoliko godina, kada se prvi puta krenulo sa sustavnom pomoći klubovima, što je kod nas u odbojci rezultiralo velikim pomacima. Mi smo jedan od rijetkih, ako ne možda i jedini savez u državi koji je napravio pravilnik o dodjeli sredstava, o načinu korištenja sredstava i o svim preduvjetima koje klubovi moraju zadovoljiti kako bi ta sredstva mogli koristiti. Mi smo, sukladno uputi Hrvatskog olimpijskog odbora, jasno odredili na što se smije trošiti i u kojim omjerima, da bi smo spriječili odljev novca u krivu stranu te pokušali usmjeriti sredstva u izgradnju kvalitete sporta. Uz pomoć tih dodatnih sredstava, u odbojci vidimo veliki pomak i napredak u nekim do sada manjim klubovima koji se kvalitetom igre približavaju europskim natjecanjima. Novac sam po sebi ne može jamčiti rezultate, ali sustavni pristup razvoju u kombinaciji s povećanim investicijama zasigurno može.
Direktorica HOS-a upozorava i na nešto o čemu se govori i piše puno manje nego o velikom povećanja proračunskih sredstava za sport na državnoj razini.
– Mene jako rastužuje to što mi uopće nemamo podatak o ukupnom izdvajanju za sport. znamo kolika su izdvajanja centralne države, znači državnog proračuna, tu je sve jasno i transparentno. No, to je samo jedan mali dio, „vrh sante leda“, jer ispod državnog proračuna, Ministarstva turizma i sporta i Hrvatskog olimpijskog odbora je ogromno polje lokalnog sporta – županija, gradova i općina – za koje mi nemamo podatak koliko je to ukupno na razini cijele države. To je šteta jer kad bismo na neki način pokušali sistematizirati način raspodjele i ujednačiti kriterije po kojima se lokalni proračuni brinu o sportu, onda bismo možda izjednačili i konkurentnost u sportskom smislu. Primjera radi, jedan klub koji igra Superligu u gradu s velikim proračunom i drugi klub koji igra istu tu Superligu u gradu s malim proračunom imaju jednake početne troškove i isti su im bazični troškovi. No, jedan raspolaže s proračunom od milijun nečega, a drugi s proračunom od sto tisuća nečega. Oni nikako nisu u istoj poziciji. Veliki se novac izdvaja za sport i šteta je što nemamo podatak koliki je to novac. Kad bismo znali koliki je, možda bismo imali ideju na koji način bi ga se moglo bolje iskoristiti i usmjeriti, zaključuje direktorica Hrvatskog odbojkaškog saveza.
Izvor: HOO / Redaktura
