Nina Bekeniova studentica je Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer grafika, na apsolventskoj godini. Rođena je u Slovačkoj, a u Hrvatsku se doselila prije deset godina, gdje je započela umjetničko obrazovanje i razvijanje vlastitog stila. U svom radu sklona je eksperimentiranju i istraživanju različitih medija, kroz koje razvija prepoznatljiv vizualni jezik. Inspiraciju pronalazi u svakodnevnim situacijama, koje transformira u apstraktne, atmosferične kompozicije. Sudjelovala je na više grupnih izložbi i projekata, uključujući program Erste Fragmenti u Laubi.
Otvorenje samostalne izložbe Nine Bekeniove pod nazivom „Pojelo me vrijeme“ bit će 18. travnja u 19 sati u prostoru Holographik Space u Zagrebu, u suradnji s glazbenom zajednicom Fjaka Moments. Izložba ovime dobiva i dodatnu dimenziju kroz posebno osmišljen glazbeni program koji funkcionira kao svojevrsna „zvučna izložba“. Izložba, koja ujedno označava i priključenje Bekeniove platformi ArtBeat, ostaje otvorena do 22. travnja, dok će se artist talk s umjetnicom održati 21. travnja u 19 sati.
Rodom si iz Slovačke, je li ti bilo teško priviknuti se na život u Hrvatskoj?
Bilo kakva promjena u životu je teška, pogotovo zbog novog jezika te promjene društva i kulture. S vremenom se čovjek privikne i nauči cijeniti stvari oko sebe. Ja osobno obožavam Hrvatsku i nakon toliko dugog vremena osjećam se kao kod kuće.
Budući da potječeš iz umjetničke obitelji, bi li rekla da je na tvoj odabir karijere utjecala upravo obitelj ili si se neovisno o tome željela baviti umjetnošću?
To je vrlo interesantno pitanje. Smatram da sve čime ste okruženi od početka ima utjecaj na vas, pa je tako bilo i sa mnom. No daljnja odluka da se time bavim bila je isključivo moja.
Kako to da si se od svih medija odlučila upravo za grafiku kao svoj medij?
Grafika mi je bila izazov. Oduvijek sam voljela teksture, koje u plošnom tisku zapravo nisu prisutne. Zato sam odabrala grafiku kako bih mogla istražiti koliko ta tehnika može biti zanimljiva i koliko zapravo nudi različitih mogućnosti, a upravo tu sam pronašla ljepotu sitotiska.
Postoji li još neki medij u kojem se voliš izražavati?
Volim se baviti slikarstvom, a u posljednje vrijeme mi je postao zanimljiv stop motion, pa vjerujem da ću se u bližoj budućnosti početi baviti i time.
Voliš li više raditi u manjim formatima ili u velikim?
Manji formati su mi oduvijek bili najzahvalniji, no moram priznati da sam ih se zasitila, pa sada dolazi “era” većih formata.
U prethodnim intervjuima spomenula si da su skoro pa sve tvoje grafike izvedene u crno-bijeloj tehnici. Kako to da si se u ovom novom serijalu odlučila na boju? Radi li se o unutarnjem izgovoru kojeg si odlučila ignorirati?
Prije fakulteta uglavnom sam crtala rapidografom, pa tada nisam vidjela potrebu za bojom. Kasnije to više nije bila moja odluka – kao studentica Likovne akademije na prvoj i drugoj godini uglavnom se radi crno-bijelo kako bi fokus bio na tehnici. Toga sam se zasitila, pa je početak treće godine bio moj početak ‘šarene’ umjetnosti koja me tada počela zaista ispunjavati.
Nina Bekeniova, Pojelo me vrijeme, 70x100cm, sitotisak / ArtBeat
Što te najčešće inspirira u radu?
Definitivno me inspirira priroda i određeni trenutci (situacije). Općenito sam jako vizualna osoba i uživam u tim sitnicama.
Naziv tvog završnog rada je „Pojelo me vrijeme“. Što je najviše utjecalo na odabir teme? Jesi li odabrala ovu temu zbog pritiska kojeg si osjetila da moraš završiti preddiplomski studij ili je to rezultat užurbane svakodnevice koju živimo?
Najviše je na odabir teme utjecala užurbana svakodnevica u kojoj živimo. Tema ‘Pojelo me vrijeme’ nije nastala iz osjećaja pritiska da moram završiti preddiplomski studij, nego iz osobnog promišljanja o tempu života i načinu na koji nas vrijeme često ‘guta’ i oblikuje.
Što za tebe osobno znači vrijeme?
Vrijeme za mene znači iskustvo, priliku za istraživanje, doživljavanje i učenje.
Osjećaš li razliku u vlastitom stvaranju kada radiš pod pritiskom u odnosu na trenutke kada si opuštena?
Veliki utjecaj ima to odakle dolazi pritisak. Ako dolazi izvana, teško ga podnosim i tada mi je teže raditi. No, kada si sama postavim pritisak, tada sam vrlo aktivna i motivirana. Zato pokušavam preduhitriti trenutak i stvoriti si ga prije nego što dođe izvana.
Koliko ti je važno izlaziti iz „comfort zone“ i isprobavati nešto novo i drugačije?
Da, svakako. Volim izlaziti iz svoje ‘comfort zone’. Nije uvijek lako, no kao ekstrovertna osoba koja se puno druži i prilično je otvorena, naučila sam koliko mi upravo takvi trenuci mogu pozitivno utjecati.
Postoji li neki umjetnik koji ti je baš uzor?
Moj dragi prijatelj Bartol Galović. Nikada nisam upoznala osobu koja doslovno ‘živi’ za umjetnost. On mi je uvijek motivirajuća točka.
Jesi li kroz ovu seriju radova naučila nešto o sebi?
Kroz ovu seriju radova riješila sam puno unutarnjih borbi i stvari koje su me opterećivale.
Izvor: Objava za medije / ArtBeat
