Pripremila: Antonija Dujmović
Profesorica stručnih studija Veleučilišta kriminalistike i javne sigurnosti izv. prof. dr. sc. Mirjana Kondor-Langer, voditeljica Odjela maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu mladeži i obitelji u Upravi kriminalističke policije Ravnateljstva policije Anita Matijević i viša predavačica Veleučilišta kriminalistike i javne sigurnosti Suzana Kikić, provele su istraživanje „Ubojstva žena u Republici Hrvatskoj od 2016. do 2024.“ Istraživanje je predstavljeno na okruglom stolu „Ubojstva žena u Republici Hrvatskoj“ na Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama.
Istraživanje je provedeno na ukupno 130 slučajeva ubojstava žena (130 žrtvi i 125 počinitelja, tri ubojstva počinjena su u supočiniteljstvu).
Cilj istraživanja bio je dobiti uvid u pojedina kriminološka obilježja ubojstava, teških ubojstava i teških ubojstava ženske osobe počinjenih na štetu osoba ženskog spola od 2016. do 2024. na području Republike Hrvatske radi boljeg razumijevanja tog fenomena. Također, analiza podataka dobivenih istraživanjem može poslužiti kao podloga za donošenje strateških i operativnih planova policije u prevenciji i suzbijanju ubojstava žena u Hrvatskoj.
U nastavku prenosimo zaključni dio istraživanja o profilima ubojstava – profil obilježja djela, profil žrtve ubojstva i profil počinitelja ubojstva:
Gotovo u pravilu počinitelji su usmrćivali žene u zatvorenim prostorima, nešto manje od 3/4 ubojstava žena odnosno 68,5% počinjeno je u obiteljska četiri zida, relativno najčešće u prijepodnevnim satima. Najveći broj ubojstava počinjen je vikendom, odnosno subotom i nedjeljom (26,9%), što bi se moglo objasniti činjenicom da vikendom članovi obitelji najčešće zajedno provode najviše vremena.
Najčešće korišteno sredstvo počinjenja bilo je hladno oružje ili oruđe, a u nešto manjem broju od hladnog oružja ili oruđa – vatreno oružje. U subuzorku ubojstava počinjenih hladnim oružjem ili oruđem (N=59) vidljivo je da je nož kao sredstvo počinjenja korišten u relativno najvećem broju slučajeva (69,5%), odnosno žene su u gotovo 3/4 slučajeva usmrćivane nožem. Nažalost, činjenica da je počinitelj koristio nož koji je neizostavan dio svakog kućanstva upućuje na to da je korištenje takvog sredstva za počinjenje ubojstva teško podložno prevenciji.
Od ukupnog broja ubojstava koja su počinjena vatrenim oružjem (N=48) njih 79,2% počinjeno je ilegalnim vatrenim oružjem, dok je počinitelj za 6,2% ubojstava koristio tuđe oružje ili eksplozivno sredstvo.
Počinitelj je u 39,2% ubojstava koristio prekomjernu silu, što može upućivati na počiniteljev motiv, ali i na postojanje određene bliskosti između žrtve ubojstva i počinitelja. Samom ubojstvu u 30,8% slučajeva bile su nazočne i druge osobe, od čega u 6,9% slučajeva djeca.
Počinitelji su u 94,4% slučajeva bili muškarci, koji su kazneno djelo počinili samostalno, a najčešće su bili srednjoškolske naobrazbe, samo ih je četvrtina bila u radnom odnosu i bili su dobrih materijalnih prilika. Najveći broj njih bio je u dobi od 56 do 65 godina, a potom u dobi od 26 do 45 godina. Više od 1/3 počinitelja živjelo je s roditeljima ili rodbinom, a nešto više od 2/5 bilo je neoženjeno/neudano. Njih 1/3 bila je u braku, a 1/5 imala je problema s konzumacijom alkohola (18,4% prekomjerna konzumacija i 1,6% liječena ovisnost).
Počinitelj je u 94% slučajeva žrtvu poznavao. Dobiveni rezultati u istraživanju vezani uz odnos između žrtve i počinitelja pokazuju da je relativno najveći udio žrtava i počinitelja ranije bio u nekoj vrsti partnerske veze (43,6%), potom slijede ubojstva u kojima su žrtve s počiniteljem bile u nekoj vrsti obiteljskog odnosa (33,1%). Važno je istaknuti da u ukupnom broju ubojstava žena dominiraju ona koja su počinili supružnici (23,3%) i sinovi (22,6%).
Najviše žrtava bilo je starije od 65 godina (31,5%), dok je manji broj njih imao maloljetnu djecu, što se može povezati s dobnom strukturom žrtava. Potom, žrtve su većinom bile srednjoškolskog obrazovanja, a manje od trećine njih bilo je zaposleno.
Suicidalnost počinitelja kao rizični čimbenik potvrđen je i ovim istraživanjem. Naime, nešto manje od trećine počinitelja, odnosno njih 30,4% počinilo je samoubojstvo, a njih 11,2% pokušalo je počiniti samoubojstvo nakon počinjenog ubojstva žene. Za 26,4% počinitelja utvrđeno je da su bolovali od duševnih bolesti, a nešto više od 1/3 počinitelja bilo je pod utjecajem nekog opojnog sredstva tempore criminis.
Najava prekida ili prekid partnerskog odnosa također je jedan od prepoznatih rizika. Ovim istraživanjem utvrđeno je da je od ukupnog broja žrtava koje su u vrijeme počinjenja ubojstva bile u braku (N=31), njih 25,8% bilo u postupku razvoda. Od ukupnog broja žrtava koje su bile u intimnoj vezi (djevojka – dečko) ili bivšoj intimnoj (djevojka – dečko) vezi (N=13) njih 3,0% počinitelju je najavljivalo prekid intimne veze, njih 53,8% prekinulo je intimnu vezu s počiniteljem, a od njih je 23,1% prekinulo vezu u roku sedam dana prije ubojstva.
Sagledavajući prijašnja nasilnička ponašanja počinitelja, utvrđeno je da njih 49,6% ima prethodnu povijest nasilničkih ponašanja, i to najčešće prema članovima obitelji, dok je od ukupnog broja počinitelja samo njih 11,3% bilo prijavljivano za kaznena djela te 12,8% za prekršaje iz domene nasilja u obitelji na štetu ubijene žrtve.
Rezultati dobiveni ovim istraživanjem važni su i za valorizaciju Obrasca rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja koji policijski službenici od 2022. koriste u svim postupanjima vezanim uz nasije prema bliskim osobama/članovima obitelji te u slučajevima nasilja nad ženama.
Ovim istraživanjem dobiven je uvid u niz pojedinih kriminoloških obilježja ubojstava, teških ubojstava i teških ubojstava ženske osobe počinjenih na štetu osoba ženskog spola. Međutim, istraživanje je potaknulo i niz pitanja koja bi trebalo pokušati detaljnije istražiti u nekim budućim istraživanjima. Primjerice, bilo bi dobro da se jedno od budućih istraživanja usmjeri na istraživanje čimbenika koji generiraju uočene razlike u počinjenim ubojstvima po županijama jer to može biti važan empirijski materijal za javne politike prevencije utemeljene na dokazima. Budući da su podaci pokazali kako je nakon počinjenja ubojstva nešto manje od 1/3 počinitelja (30,4%) počinilo samoubojstvo i ako se pritom uzme u obzir činjenica da je nešto malo više od 1/4 počinitelja bolovalo od neke duševne bolesti te da postoji mogućnost da je broj počinitelja koji su imali određenih problema s mentalnim zdravljem još i veći, može se zaključiti da je potrebno uložiti dodatne napore u sustavnom prepoznavanju i rješavanju mentalnih poremećaja.
Neupitno je da to područje zahtijeva multidisciplinaran pristup, a stručnjacima koji se u svojim domenama rada bave pojedinim aspektima vezanim uz ubojstva žena ovo bi istraživanje moglo pružiti i određenu vrstu povratne informacije. Dobivene rezultate tako bi mogli koristiti u svojim promišljanjima za stvaranje učinkovitijih preventivnih mjera i programa usmjerenih na pravodobno prepoznavanje i eliminiranje pojedinih rizičnih čimbenika koji mogu dovesti do ovako teških posljedica nasilja nad ženama.
Istraživanje „Ubojstva žena u Republici Hrvatskoj od 2016. do 2024.“ s detaljnim tabličnim prikazima dostupno je OVDJE.
