Članovi glumačkog i autorskog tima predstave “Sigurna kuća” u subotu, 27. rujna, na Trgu bana Josipa Jelačića, održali su javni umjetnički performans koji se se referira na performans Aparición gvatemalske umjetnice Regine José Galindo.
Prvi put izveden 2020. godine, ovo je performativni, privremeni spomenik žrtvama femicida, ali spomenik prisutnosti, ne sjećanja. Djelo je izvedeno u mnogim državama, uvijek prilagođeno lokalnom kontekstu i lokalnoj statistici. Broj figura ovisi o broju ubijenih žena u državi u kojoj se performans izvodi. Pred zagrepčanima stajalo je devet figura koje predstavljaju devet žena ubijenih u Hrvatskoj ove godine.
Riječ je o prvom u nizu performansa kojim se najavljuje autorski projekt Anice Tomić i Jelene Kovačić, “Sigurna kuća” koji nastaje prema istoimenom romanu Marine Vujčić u produkciji Gradskog dramskog kazališta “Gavella”. Premijera predstave “Sigurna kuća” bit će u kazalištu “Gavella” 24. listopada 2025.
Ovim performansom, kao i cijelim projektom, namjera je senzibilizirati javnost za problem obiteljskog i rodno uvjetovanog nasilja.
Izvor: GDK Gavella
“Sigurna kuća” Marine Vujčić snažan je psihološki roman o ženi koja je ubila „savršenog“ muža. Napeta priča o skrivenom, tihom nasilju koje žene trpe iza zatvorenih vrata.
Žena je ubila muža, nasmrt ga je ubola nožem, bilo je to ubojstvo na mah. Ni susjedi ni obitelj ne mogu vjerovati da je to bila u stanju učiniti jer, bez obzira na povremene svađe, oni su bili sasvim normalan par. Kako to da je Lada Lončar – nježna žena, majka djevojčice – ubila supruga, uglednog sveučilišnoga profesora? Sada na odsluženju kazne u ženskoj kaznionici, okružena najrazličitijim prijestupnicama, može promišljati o tome što je dovelo do toga da odustane od šminke, kako je ostala bez prijateljica i zašto se odrekla karijere. Kako je postala supruga zatvorena u četiri zida svoga stana jednako kao sada u zatvoru? Tko je bio njezin muž, osoba koju su obožavali njezina majka i svi ostali, tko je stvarno bio taj mister savršeni?
“Sigurna kuća” čita se u dahu i ostavlja bez daha. Marina Vujčić pripovijeda o nasiljima o kojima se ne piše u novinama, o ženama koje pate i ne uspijevaju naći izlaz. “Sigurna kuća” krik je protiv verbalnog i psihičkog nasilja, upozorenje da ne prihvaćamo zdravo za gotovo živote svojih prijatelja te nadasve roman o tome da uvijek trebamo biti prvo lice svoga života. (Fraktura)
