Piše: Antonija Dujmović
Izložba Mađarskog nacionalnog muzeja “Mađarska nevjesta & Sudbine žena” hrvatskoj je javnosti predstavljena 16. rujna u Institutu Liszt – Mađarskom kulturnom centru u Zagrebu. Riječ je o zaista vrijednoj izložbi koja je 2024. godine u Mađarskoj proglašena izložbom godine te je ovo prvi njezin prikaz u inozemstvu. U Budimpešti ju je posjetilo više od 150 tisuća posjetitelja, a u Institutu Liszt ostaje otvorena do 14. listopada.
Izložba otkriva bogatu prošlost mađarskih žena i parova kroz vjenčanice, parte, vijence i dirljive priče koje čuvaju kulturnu i društvenu baštinu Mađarske.
Foto: Antonia Hohnjec
Na zagrebačkom otvorenju bila je i kustosica Mađarskog nacionalnog muzeja, povjesničarka umjetnosti Ildikó Simonovics koja je najzaslužnija što je ova vrijedna zbirka artefakata i prikupljenih priča ugledala svjetlo dana. No, na realizaciji izložbe sudjelovao je veliki tim stručnjaka i stručnjakinja, umjetnika te osoba koje su za potrebe izložbe ustupile svoje, godinama brižno čuvane, predmete.
Foto: Antonia Hohnjec
Živopisne vjenčane vijence i parte, izradila je umjetnica-obrtnica Jánosné Sápi koja se već tri desetljeća bavi njihovom izradom. Kako ističe, njeni učitelji bili su stari požutjeli vjenčani vijenci i fotografije. Svaku tehniku, oblik i tkanje naučila je iz tih starih predmeta. Trudi se da njeni uradci vjerno odražavaju ukrasne elemente tipične za određenu regiju, a omiljene kreacije su joj parte od mirte.
Foto: Antonia Hohnjec
Uz prekrasne artefakte, izložba donosi i upečatljive životne priče 22 žene. Posebno je zanimljiva priča o haljini koja je pratila jednu obitelj generacijama kroz sretne trenutke, ali i traume.
U tijeku Drugog svjetskog rata, dvije su se sestre iz Szgeda odlučile vjenčati u istoj haljini. Svoje sudbonosno “da” prvo je izrekla mlađa Gizella, a nedugo potom i Margit. Uz haljinu koju je sašila krojačica iz njihova grada nosile su veo i vijenac od mirte. U ratu koji je donio teške traume Gizi je doživjela i onu najgoru – 1945. umrla je njena mala kći. Majka je odlučila iskoristiti dio svoje vjenčanice za pogrebnu haljinu kćeri Zsuzsanne. Kako život piše priče – od ostataka te iste haljine 1966. Margitina kći Eva dala je izraditi vjenčanicu u kojoj se i udala. Njezin brak nije potrajao, no ostala je priča o tri vjenčanja, sprovodu i jednoj haljini.
