Piše: Antonija Dujmović
U tradicionalno patrijarhalnim sredinama ženski rad još uvijek ne dobiva priznanje koje itekako zaslužuje. Ipak, da se stvari polako mijenjaju skrenula nam je pozornost Ličanka Branka Pavlović. Ova bivša učiteljica danas živi u Dugom Selu i radi u informatičkoj službi jedne javne ustanove, no vrlo često posjećuje svoju Liku. Točnije, posljednjih godina živi na kotačima na relaciji Dugo Selo – Zagreb – Brinje. Sada, kada su joj djeca gotovo odrasla, slobodno vrijeme posvećuje promicanju svog zavičaja – podučava djecu sviranju harmonike, na društvenim mrežama vodi stranicu Priče iz ličkog kraja, povremeno piše i za ličke portale, a okušala se i u vođenju podcasta Lička kavica. Kako kaže, Lika je puna lijepih i pozitivnih priča o ženama toga kraja koje su počele uviđati svoju vrijednost i shvatile da se same za sebe moraju izboriti.
Na početku nam je ispričala zašto je, nakon desetak godina učiteljskog rada, napravila zaokret u zanimanju.
„Iako sam se spletom životnih okolnosti maknula iz prosvjete, jer sam u tom trenutku osjetila da se ne mogu tom poslu u potpunosti posvetiti budući da je to puno više od posla, učiteljica u meni nije nikuda nestala. Znaju mi to često reći ljudi kojima sam okružena. Posao koji trenutno radim, izuzetno je odgovoran i nije nimalo lagan, čemu u prilog ide činjenica da sam dio službe koja je odgovorna za cijelu državu, ali u usporedbi s dječicom u školi, koja te gledaju s onim radoznalim okicama i kojima moraš biti sto posto posvećen i prisutan, ovaj posao mi je s te strane „lakši“ jer traje osam sati i idem kući, ako me razumijete, ne nosim posao kući. Upravo to je razlog zašto sam se maknula iz prosvjete i nisam nastavila na svom usavršavanju u tom zvanju, nego se posvetila informatici koja je bila sastavni dio mog obrazovanja uz Učiteljski fakultet.”
Uz svoj sadašnji posao Branka je jako posvećena promicanju zavičaja, ali i žena koje u njemu žive i rade. I sama je puno toga iskusila u životu i zato posebno nastoji dati svoj doprinos osnaživanju žena. „Uvijek krećem od sebe, budući da vrlo često samu sebe pokušavam gurati i motivirati i znam koliko to zna biti teško, ako nemaš podrške. Vrlo često, samo lijepa riječ puno ti znači.”
Primjećuje da se Lika ipak pomalo mijenja u pogledu napretka ravnopravnosti žena i muškaraca. „Osobno smatram da se nikada niti ne bi trebalo izgubiti žensko – muško, ali ono što je definitivno potrebno i što se već i primjećuje, da se vrijednost žena itekako sve više cijeni. Ponajviše se to vidi u broju zaposlenih žena na području eto samo Općine Brinje iz koje ja dolazim i s kojom imam čvrstu vezu.”
Zanimalo nas je cijene li sada više i same žene svoj doprinos obitelji, zajednici, društvu? Jesu li Ličanke postale svjesnije svoje vrijednosti?
„Da, žene su svjesne svog doprinosa i svoje vrijednosti! Dovoljno je pogledati ih kako ponosno i uzdignute glave izlaze među narod. Posebno mi je drago, mlade žene i djevojke danas gledati. Budimo realni, ličke žene su oduvijek bile snažne, vrijedne, pametne, ali i povučene. Kroz prošlost zanemarivane, ali mnoge od njih, usprkos tome, itekako su se gurale, probijale, stvarale, rekla bih iz primjera svojih baka, baš iz inata. Ništa ih nije moglo zaustaviti. Nisu se svađale, ali nisu se niti predavale”, kaže Baranka i dodaje kako se u Lici još uvijek osjete društvene norme, ali da one ipak nisu tako stroge te da ne bi niti valjalo da u potpunosti iščeznu.
Na pitanje, na koji način žene Like najčešće sudjeluju u društvenom životu zajednice odgovara: „Nema toga u čemu žene moga kraja ne sudjeluju. Doista nema područja u kojemu nisu zastupljene, od poljoprivrede, poduzetništva, turizma, udruga, rukovodećih funkcija, vođenje crkvenih zborova…”
Smatra kako danas u ličkom kraju ničega ne nedostaje za sasvim kvalitetan život. „Većina žena danas je motorizirana, pa im stoga ništa nije niti daleko. Sigurno bi voljele da više nekih sadržaja imaju i one za sebe i za svoju djecu, ali nisu zbog toga ogorčene u smislu da bi išle negdje drugdje živjeti. Ja ću evo iskreno reći, onako kako ih ja gledam, rekla bih da su im izrazi lica sretniji nego mnogim ženama koje svakodnevno susrećem po gradu.”
S obzirom na to da je Ličko-senjska županija tek prije dvije godine dobila svoju prvu sigurnu kuću, zanimalo nas je, je li možda upoznata koliko ženama Like znači ova mogućnost. „Meni je to moram priznati teška tema i jedino što na nju mogu reći, da niti jedna kuća ne može zamijeniti sigurnost koju ti može pružiti tvoja obiteljska kuća i tvoja rodna kuća. No, definitivno, kada toga nema, zasigurno puno znači činjenica da se negdje možeš obratiti.”
Branka je vrlo angažirana i u medijima, sudjeluje u radu lokalnih portala, vodi podcast te stranicu na društvenoj mreži posvećenu događajima i ljudima iz Like. Kako kaže, zanimljive životne priče ovih ljudi najveća su joj motivacija za ovo što radi.
„Sudjelujem prvenstveno u radu portala udruge ZK Stajnica, čiji sam i član, a uz to surađujem i s portalom Likaclub s kojima je vezan i podcast Lička kavica, kao jedan pilot projekt koji je sniman proljetos, a vidjet ćemo hoće li ići dalje. Osim navedenih, lijepu suradnju imam i sa svim ostalim portalima iz Like s kojih često zanimljive objave i sama podijelim na svojim društvenim kanalima. Žene su medijski dobro zastupljene, čak bi se usudila reći možda i više od muške populacije. Na području Like doista ima motivirajućih priča i ljudi koji zaslužuju da se za njih čuje, upravo to i je moja najveća vodilja u ovome što radim. FB stranica Priče iz ličkog kraja, koju sam pokrenula prije više od 10 godina, a u koju sam uključila i nekoliko svojih dragih prijateljica, žena iz ličkog kraja, povezala me s mnogo ljudi iz cijele Like, od folklornih društava, turističkih zajednica, lokalnih glazbenih bendova… Jedna prekrasna priča kojoj se ne nazire kraj, nego baš naprotiv, koja se širi i izvan granica Lijepe Naše”, zaključuje Branka.
