Od 14. do 16. svibnja Zagreb postaje središte suvremenog jazza, uz nastupe sedam iznimnih glazbenica – počinje JazzHR Festival kojeg otvara otvara Obradović–Tixier Duo koji kritički promišlja suvremeno društvo kroz svoj novi album Jiggled Juggler. U nastavku prve večeri Mirna Bogdanović, etablirana na njemačkoj sceni, stiže s albumom Awake, a Róza Hárs i bend Tilia kao Nove nade jazza završavaju prvu večer Festivala u Tvornici kulture.
Druge večeri Štěpánka Balcarová vodi publiku kroz osam osnovnih emocija na konceptualnom albumu Emotions. a Maja Rivić premijerno predstavlja svoj prvi album Drugo Sunce, u izvedbi autorskog kvinteta.
Treće večeri slovenska pjevačica Nina Strnad donosi energiju svog autorskog projekta Hurt, a posebno se iščekuje povratak Thane Alexe, hrvatsko-američke vokalistice i dvostruke Grammy nominantice, koja donosi glazbu s hvaljenog albuma ONA te novim duetima s velikim imenima jazz scene, nakon čijeg će nastupa publika imati priliku čuti i koncert austrijskog kvarteta NIKLOUDS u Malom pogonu Tvornice kulture.
Uoči otvaranja proljetne edicije JazzHR Festivala donosimo kratki razgovor s festivalskom ravnateljicom Lanom Janjanin.
Kako ste pristupili koncepciji ovogodišnjeg programa – jeste li imali određenu tematsku ili estetsku nit vodilju pri selekciji izvođača?
– Kao i posljednjih godina, pri odabiru programa nastojim pratiti scenu i promovirati aktualna diskografska izdanja. Nekako se spontano posložilo da su većinu izdanja koja su aktualna objavile upravo autorice i izvođačice, pa sam odlučila zbog toga konceptualno oblikovati festival u all-women, odnosno staviti naglasak na žene headlinerice.
Jazz se sve više hibridizira s drugim žanrovima – kako birate projekte koji “pomiču granice”, a da pritom ostanu vjerni jeziku jazza? Možete li navesti primjer iz programa?
-Mislim da su svi projekti glazbeno odnosno žanrovski jedinstveni, i u svima se mogu naći utjecaji raznih podžanrova. S obzirom da mi je prioritet promovirati novu glazbu odnosno jazz skladateljstvo, svaki autor nosi svoj potpis. Tako i na ovom festivalu uz jazz ima i elemenata elektronike, utjecaja klasične, suvremene i pop glazbe, sve do slobodne improvizacije. Neke autorice koriste i elemente folklora. Mislim da je svaka autorica jedinstvena i da je uzbudljivo na festivalu upravo to što se na svakom od koncerata može čuti nešto drugačije, pa uvijek kažem da ima za svakoga po nešto (što će mu se sviđati).
Kako gledate na ulogu festivala poput JazzHR-a u oblikovanju domaće jazz scene, ne samo kao prezentacijske, već i edukativne platforme? Ima li nešto u programu što to posebno odražava?
-Mislim da je JazzHR jako bitna platforma za poticanje i promoviranje hrvatskog jazz skladateljstva, a praktički je i jedini festival u Zagrebu na kojem se na ozbiljnoj pozornici mogu predstaviti domaći jazz glazbenici. Edukativni element ne realizira se u nekom konvencionalnom smislu, za to su zadužene druge institucije, ali ono što nam je bitno održavati od početka festivala je projekt Nove nade jazza, koji predstavlja mlade, još neafirmirane glazbenike. Može se reći da je omogućiti doticaj mladim glazbenicima sa živućom scenom također svojevrsno edukativno iskustvo.
Koliko je u selekciji važna internacionalna komponenta u odnosu na domaće izvođače? Kako gradite taj balans, i što vam je bilo važno istaknuti ove godine?
-Kao što sam gore navela, prioritet mi je bio istaknuti domaću scenu, koja je kvalitetna a nema se gdje predstaviti. Dovoditi inozemne glazbenike i goste je uvijek pitanje budžeta. Svjesni smo da je u svijetu ogroman broj vrhunskih glazbenika, i svakom umjetničkom ravnatelju je san dovesti majstore tog zanata na internacionalnoj razini. S obzirom na zadani budžet, ono što sam ja mogla realizirati su gostovanja umjetnika iz regije, što se pokazalo također bitnim, jer umjetnici s naše scene surađuju sa kolegama iz susjednih država, svima su svirke u susjedstvu poželjne zbog relativno lake organizacije, a istovremeno nismo baš umreženi u organizacijskom smislu. Mislim da je bitno ići u tom smjeru, i da će od toga profitirati sve te glazbene scene. Ove godine sam isto uključila primarno hrvatske glazbenice, ali uz pomoć kulturnih instituta, ambasada i drugih sponzora, glazbenike iz Slovenije, Češke, Mađarske, Austrije, Njemačke i Francuske.
Kad biste morali opisati ovogodišnji festival jednom riječi ili metaforom – što bi to bilo i zašto?
-Žensko proljeće. Procvali su projekti u koje su dugo ulagale moje kolegice, došlo je njihovo vrijeme da pokažu svoju raskoš i sretna sam da će sa svojim glazbenim buketima ukrasiti kraj mog mandata umjetničke ravnateljice.
Izvor: Objava za medije / JazzHR Festival/SOONCE
