Rado smo se odazvali zainteresiranim medijima na upit o slučaju spornog članka, odnosno oglasa “O zagrebačkoj obitelji koja reciklira” čiji je navodni autor i financijer ZG Holding. Ukoliko je riječ o pogrešno adresiranom autorstvu, očekuje se skorašnji komentar prozvanih, no ukoliko je riječ o korektno atribuiranom vlasništvu članka, nužno je izraziti potpuno razumijevanje za negodovanje građana/ki, odnosno poreznih obveznika/ca pri njegovoj recepciji. Tim više, neovisno o autorstvu, riječ je o krajnje neugodnom, uvrijeđujućem i višestruko problematičnom tekstu koji je deplasiran neovisno o svojoj intenciji bilo humorne, a bilo ozbiljne naravi.
Članak predstavlja navodni “dnevnik obitelji”, a koji prije svega demonstrira jezičnu i stilsku nedorađenost, jeftini populizam u vidu reklamnog oglasa i podobrazovan te naivan konstrukt didaktičke svrhe s posve pogrešnom vrijednosnom porukom.
Kao feministička organizacija posvećena obrazovanju i aktivizmu u polju spolno-rodne jednakosti te zaštite prava žena, moramo izraziti posebnu zabrinutost za vrijednosni okvir navedenog članka koji sugerira pozitivnim ideju ženske uloge u domaćinstvu kao one za koju je povoljno ostaviti se karijere ili korporativnog posla, kao one kojoj pripada isključivo prostor neplaćenog kućanskog rada i rada za potrebe uzdržavanja i odgoja djece i obitelji te kao one koju je moguće svesti na ulogu i naziv ‘kućanice’. Dubinski se protivimo takvom pogledu na ulogu žene čija se svrha ispunjava u prikupljanju muževih “čašica jogurta” ili skupljanju “vrećica čipsa za djecom” ili pak u poučavanju odraslih članova kućanstva o oporabi i reciklaži otpada dok se oni (njihovi muževi) probijaju u karijerama ili neopterećenoj socijalizaciji u kafiću nakon posla. Navodnoj protagonistici Ani nije važno što ne stječe staž, razvija se karijerno ili skrbi o svojoj mirovini, već joj je važno isključivo to da njen suprug Luka u razbibrizi nakon posla s kolegama na piću, ne konzumira pizzu uz pomoć ‘plastičnih tanjura, bešteka ili čaša’.
Tim više, ukoliko je namjera članka bila govoriti o reciklaži otpada, smatramo posve deplasiranim njegov kontekst, kao i smatranje da bilo koja obitelj ili njezini članovi mogu ili žele čitav svoj radni dan posvetiti reciklaži otpada, odlaženjima na obližnja reciklažna dvorištva ili pak oporabi praznih boca vina u korist izrade ‘svijećnjaka ili vaza za cvijeće’. Smatramo to krajnje privilegiranim pogledom na uobičajeni život i slobodno vrijeme građanki i građana, kao i promocijom lažne slike realnog funkcioniranja (spominju se smetlarnici pod ključem koje ne uživa većina stanovnica/ka Donjeg Grada i Centra) trenutnog sustava zbrinjavanja otpada.
Pozivamo dionike koji sudjeluju u kreaciji vijesti i njihovom plasmanu da vode računa o stručnosti pripreme i opreme svojih vijesti, a pogotovo onda kada njihov kontekst zahvaća polje ljudskih prava.
Dorotea Šušak, izv. direktorica Centra za ženske studije
