Na 29. dodjeli Nagrada hrvatskog glumišta, održanoj 24. studenoga u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, Upravni odbor Hrvatskog društva dramskih umjetnika i Žiri za operu dodijelio je ovogodišnju nagradu za svekoliko umjetničko djelovanje opernoj nacionalnoj prvakinji Ivanki Boljkovac.
Ime operne nacionalne prvakinje Ivanke Boljkovac dominiralo je scenom Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu punih 40 godina, da bi se ove godine povukla u zasluženu mirovinu. Dugačak je to i impresivan staž u blistavoj karijeri koju su obilježili snažni, karakterni i zahtjevni likovi kojima obiluje operna literatura, a koje je naša dobitnica svladavala s lakoćom, ozbiljnošću i pravim nadahnućem. Rođena Karlovčanka koja se u srednjoj školi prepustila vioini i klaviru, dolaskom u Zagreb, počela se intenzivno baviti studijem pjevanja na Muzičkoj akademiji u klasi Marije Borčić, već je 1980. godina dobila priliku debitirati u HNK-u Zagreb u ulozi Elizabete u Verdijevu Don Carlosu, pa potom Lize u Pikovoj dami P.I. Čajkovskog, a 1982. u ulozi Santuzze na premijeri Cavallerije Rusticane P. Mascagnia. Publika i kritika s oduševljenjem su prihvatili novo lice i svježinu glasa, te impresivne glumačke kreacije mlade Ivanke.
U samom početku njezine 40-godišnje, zaista dugotrajne karijere, kritičarka J. Martinčević između ostalog je ustvrdila:
„Njezin golem glasovni materijal kao i izrazita glumačka nadarenost….. rodili su jednu potresnu, slojevitu Santuzzu, navještajući blistavu perspektivu ove mlade umjetnice.
Upravo se to i slijedećih desetljeća događalo. Slijedile su velike uloge, jedna za drugom, a da Ivanka Boljkovac ni u jednom trenutku nije pokazala zamor ili nedovoljnu pripremljenost. Upravo obratno! Bila je uvijek na visini svog zadatka, pouzdana, zanimljiva i neobično kreativna.
Od velikog broja glavnih uloga, treba svakako spomenuti one opetovane: Verdijeva Aida (1983), Amelia u Krabuljnom plesu (Verdi), Leonora u Trubaduru (Verdi), Elizabeta u Don Carlosu (Verdi), Volumnija u Šulekovom Koriolanu, Sieglinda u Wagnerovoj operi Walkura, Elektra u istoimenoj operi R. Straussa, Eva u operi Zrinski I. Pl. Zajca, Tosca u istoimenoj operi G. Puccinija, Askinja u Lady Macbeth Mcenskog okruga D. Šostakovića, Crkvenjarka u Jenufi L. Janačeka, Ortrud u Lohengrinu R. Wagnera….i druge.
S mnogima od tih uloga gostovala je opetovano na Splitskom ljetu, u opernim kućama u Rijeci, Osijeku, Novom Sadu, Beogradu, Skopju, Ljubljani, Sarajevu, Mariboru…..
Mnoge su nagrade zasluženo zablistale u njenim rukama: Milka Trnina, Nagrada Hrvatskog glumišta, Marijana Radev HNK u Zagrebu, zatim odlikovanje Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Ipak, najveće i najvažnije priznanje za njenu dugogodišnju blistavu karijeru usljedilo je 2003. godine, kada je odlukom Ministarstva kulture proglašena nacionalnom prvakinjom Opere HNK u Zagrebu.
Za kraj neka bude citirano obrazloženje za Nagradu Hrvatskog glumišta koja je 1993. Ivanki Boljkovac dodijeljena za ulogu Irmengarde u Porinu V. Lisisnkog:
„Ivanka Boljkovac magistralno je odigrala tešku, veoma slojevitu ulogu Irmengarde, reagirajući minucijozno na zamisli redatelja Petra Selema u velikom rasoponu operne heroine. Voluminoznim glasom i pjevačkim finesama, ostvarila je sve psihološke faze lika, od ljubavnog ushita do predsmrtnog smirenja.“
Izvor: HDDU
